hrvatski

Odnos zanimanja i strategija suočavanja i svladavanja burnout sindroma

Cilj rada bio je da se primjenom Skale za procjenu coping strategija ustanovi postoje li statistički značajne razlike u načinima suočavanja i pokušaja svladavanja (coping) sindroma sagorijevanja na poslu (sindrom burnout) u osoba različitih zanimanja, a čija profesija podrazumijeva neposredan rad s osobama s težom mentalnom retardacijom i autizmom tijekom punog radnog vremena. Uzorak se sastoji od 244 ispitanika, djelatnika zaposelnih u ustanovama za rehabilitaciju osoba s težom mentalnom retardacijom i autizmom na širem području grada Zagreba. Ispitanici su podijeljeni prema zanimanjima u pet poduzoraka (defektolozi, medicinske sestre, njegovateljice, stručni suradnici i "ostali"). Podaci su obrađeni diskriminativnom analizom varijance, izračunate su diskriminacijske funkcije te su određeni centroidi grupa pomoću kojih je ustanovljen položaj svake grupe u diskriminativnom prostoru. Ustanovljene su statistički značajne razlike u načinima suočavanja sa problemima na poslu osoba različitih zanimanja. Prema strukturama dobivenih diskriminacijskih funkcija zaključuje se da ispitivani djelatnici nemaju neke jasno određene i konzistentne obrasce ponašanja, načine reagiranja u stresnim situacijama koji bi upućivali na postojanje određene coping strategije ili više njih. Ovi nalazi ukazuju na potrebu za sustavnim i kontinuiranim bavljenjem ovim problemom u nastojannju da pridonose sprječavanju ili barem ublažavanju posljedica burnout sindroma.

burnout sindrom; institucionalni djelatnici; teža mentalna retarrdacija; autizam

nije evidentirano