hrvatski

Zadatak leksičke odluke i njegova primjena

Zadatak leksičke odluke jedna je od najčešćih metoda u istraživanju jezičnih procesa, naročito procesa vezanih za čitanje. Leksička odluka dokazala se kao dobar test za onaj vid modela jezične obrade koji nastoji objasniti kako govornik odabire pojedinu riječ među kandidatima koji su fonološki, ortografski ili semantički slični. Zadatak se sastoji u tome da se ispitaniku predoče tri skupine podražaja: riječi, pseudo-riječi i ne-riječi. Pseudo-riječi su fonotaktički i morfološki prihvatljive riječi, ali bez značenja, npr. plalen ili zelav, dok su ne-riječi izgovorno neprihvatljivi nizovi fonema, npr. dghaiđ. Ispitanik mora odlučiti je li pred njim riječ hrvatskoga jezika ili ne. Mjerenje vremena reakcije pokazuje razliku između riječi i ne-riječi, s jedne strane, i pseudo-riječi s druge strane. Kratko vrijeme reakcije na riječi i ne-riječi tumači se brzim prihvaćanjem ili odbacivanjem kandidata, dok dulje vrijeme reakcije za uvjet pseudo-riječi odražava dulji (i neuspješni) proces leksičkog prizivanja. Jasna behavioralna razlika upućuje na razlike na neurokognitivnoj razini. U ovome ispitivanju ispitanicima se predočilo po 100 riječi, pseudo-riječi i ne-riječi i mjerio neuralni odgovor na te podražaje tehnikom evociranih potencijala. Sve riječi izjednačene su po frekvenciji i broju slogova, dok su pseudo-riječi s njima izjednačene po broju slogova i fonološkim osobinama. Rezultati pokazuju razliku na komponenti N400 koja se veže za procese leksičkog prizivanja. Najveća se amplituda postiže za pseudo-riječi, a najmanja za riječi. Takvi se rezultati dobro uklapaju u postojeće modele jezične obrade bez obzira radi li se o modelima koji jezičnu obradu objašnjavaju jezičnim modulom ili je objašnjavaju drugim kognitivnim mehanizmima (npr. prizivanjem iz pamćenja). Kao robusna mjera leksičke obrade zadatak leksičke odluke pokazao se na behavioralnoj razini kao dobra diskriminatorna mjera u dijagnostici posebnih jezičnih teškoća (PJT) u drugim jezicima. Stoga je cilj ovoga istraživanja zacrtati razvoj slične, i to neurokognitivne mjere za hrvatski. Prva ispitivanja pokazuju da se kod djece s PJT jasno uočava razlika u komponenti N400 u odnosu prema djeci uredna jezična razvoja pri čemu je najizraženija razlika u amplitudi N400 za pseudo-riječi koja je manja u odnosu na djecu uredna jezična razvoja.

leksička odluka; evocirani potencijali; N400

nije evidentirano