hrvatski

Voltametrijsko određivanje i specijacija tragova metala u vodenim sustavima

Razvijene su i ispitane nove elektrokemijske metode (temeljene na voltametriji s anodnim otapanjem), te novi osjetljivi elektrodni sustavi za određivanje vrlo niskih koncentracija odnosno raspodjele kemijskih oblika tragova metala u prirodnim vodama. Utvrđena je primjenljivost nove elektrode s visećom živinom kapi (MDE-1) u određivanju i specijaciji tragova metala u vodenim sustavima. Nakon zamjene materijala plastičnog miješala i staklene "frite" referentne elektrode s kvarcom, smanjena je adsorpcija iona bakra(II) (1´10-7 M) sa 60% na manje od 20% pri koncentraciji bakra(II) od 2´10-8 M. Uzastopnim mjerenjem anodne struje vrha vala kadmija(II) u zakiseljenoj otopini u području koncentracija izme|u 10-7 M i 2´10-10 M dobivene su relativne standardne devijacije od samo 0, 37% do 1, 73%. Izmjenom oblika rotirajućeg mješala (izrađenog kvarca) povećana je osjetljivost mjerenja, te je postignuta granica detekcije od 2, 5´10-11 M kadmija u otopini 0, 03 M HNO3. Upotrebom talija(I) kao indikatorskog unutarnjeg oksidoredukcijskog standarda povećana je pouzdanost voltametrijskih mjerenja bakra. Tako su smanjena kolebanja u odzivima redukcijskih struja bakra od relativne standardne devijacije 6, 0% na 2, 9% odnosno oksidacijskih struja bakra od relativne standardne devijacije 12, 6% na 3, 6%. Pažljivom obradom površine eletkrode od staklastog grafita znatno je snižena osnovna struja uz smanjenje "šuma" struje. Ispitane su karakteristike novog "turbo" sustava za učinkovitu dopremu otopine na površinu stacionarne elektrode s tankim slojem žive. U usporedbi s rotiraju};om elektrodom pri istoj brzini vrtnje, s "turbo" miješanjem povećana je osjetljivost za gotovo dva puta, te je postignuta granica detekcije od 8´10-12 M olova(II). Razvijen je novi program za potpuno automatsko mjerenje pseudopolarograma tragova metala. Eksperimentalno određene ovisnosti poluvalnog potencijala pseudopolarograma talija(I) i olova(II) o vremenu akumulacije i debljini difuzijskog sloja u suglasnosti su s teoretski predviđenim. Primjenom programa koji povezuje automatsko mjerenje pseudopolarograma uz automatsko dodavanje otopine u elektroanalitičku posudu (metoda dodatka standarda), određene su konstante stabilnosti labilnih kompleksa olova(II) s kloridima. U otopini ionske jakosti 4 M (pH = 2) pri koncentraciji olova(II) 5´10-8 M prividne konstante stabilnosti iznose: log b1 = 0, 61ą0, 05 ; log b2 = 1, 77ą0, 02 ; log b3 = 2, 18ą0, 02 ; log b4 = 1, 85ą0, 02. Opisane su i ispitane metode određivanja kapaciteta kompleksiranja metala elektrodom s visećom živinom kapi i elektrodom s tankim slojem žive. Pri određivanju kapaciteta kompleksiranja bakra(II) s edta elektrodom s visećom živinom kapi u otopinu je potrebno dodati površinsko aktivnu tvar Triton-X-100 (najmanje 1 mg L-1) radi razdvajanja redukcijskih potencijala slobodnog (i labilno kompleksiranog) bakra i inertnog Cuedta kompleksa. Ovim dodatkom se postiže široko područje potencijala akumulacije na kojem se reducira samo slobodni (i labilno kompleksirani) bakar. Međutim, kod elektrode od staklastog grafita s tankim slojem žive nije potrebno dodavanje površinsko aktivnih tvari, a bolje razdvajanje redukcijskih potencijala postiže se tankim slojem žive.

elektroda s visećom živinom kapi ; elektroda od staklastog grafita s tankim slojem žive ; kapacitet kompleksiranja metala ; osjetljivost ; ponovljivost ; pseudopolarografija ; specijacija ; tragovi metala ; voltametrija s anodnim otapanjem

nije evidentirano