engleski

Application of pseudopolarography for trace metal speciation in aquatic systems

Specijacija tragova metala istraživana je u modelnim otopinama kao i u uzorcima morske vode pomoću pseudopolarografske methode, i to elektrodom s visećom živinom kapi i elektrodom od staklastog grafita s tankim slojem žive s "turbo" sustavom miješanja. Određene su konstante stabilnosti labilnih kompleksa olova(II) s ionima klorida iz pomaka poluvalnog potenncijala automatski mjerenih pseudopolarograma. Dodatak otopine (NaCl) u elektrokemijsku ćeliju također je kontroliran automatski. U otopini ionske jakosti 4 M ((4-X) M NaClO_4 + X M NaCl) pri koncentraciji olova(II) od 5x10-8 M (pH=2) prividne konstante stabilnosti iznose: logbeta_1=0.61plusminus0.05, logbeta_2=1.77 plusminus0.02, logbeta_3=2.18plusminus0.02, log beta_4=1.85 plusminus0.02. Na temelju struja anodnog vrha vala pri odgovarajućim potencijalima akumulacije (pseudopolarografsks mjerenja) ustanovljeno je da bakar u morskoj vodi postoji uglavnom u obliku jakih inertnih kompleksa (>99%). Također će se diskutirati prednosti i ograničenja pseudopolarografskog pristupa za specijaciju tragova metala u vodenim sustavima.

pseudopolarography; lead(II) complexes; speciation; aquatic systems

nije evidentirano