hrvatski

Kalvinizam u Hrvata s posebnim osvrtom na reformiranu župu Tordinci: 1862. - 1918.

Ovaj je rad skromni pokušaj da se predstavi protestantska reformirana crkvena općina Tordinci s posebnim naglaskom na njezino djelovanje unutar Austro-ugarske monarhije. Tordinačka protestantska reformirana župa živi je i autentični svjedok reformacijskih zbivanja među Hrvatima od 16. stoljeća do danas pa je stoga proučavanje njezine prošlosti od bitne važnosti u proučavanju protestantizma u Hrvata. U radu se predstavlja pojava reformacije s posebnim naglaskom na utjecaj kalvinističke reformacijske misli u svijetu i u hrvatskim krajevima. Prikaz života i djelovanja Jeana Calvina, te organizacija crkve u Ženevi kao i utjecaj ovoga reformacijskoga pokreta na tadašnju Europu pomaže nam shvatiti reformiranu protestantsku tradiciju koja je živa i danas u Hrvatskoj. Pravni položaj vjerskih zajednica u Habsburškoj odnosno Austro-ugarskoj monarhiji, s posebnim naglaskom na položaj tadašnje Evangeličke reformirane kršćanske crkve helvetske vjeroispovijesti a u čijem je sastavu tordinačka reformirana župa djelovala otkriva nam odnos Austro-ugarske vlasti prema različitim konfesijama koje su djelovale unutar ove multietničke, multikulturalne i multikonfesionalne državne zajednice. Nakon patenta o toleranciji Josipa II, 1781. godine a osobito nakon Cesarskog patenta odnosno Zakona o protestantima 1859. godine protestanti su bili izjednačeni s Rimokatoličkom crkvom u svojim pravima i obvezama. Omogućeno im je nesmetano djelovanje, osnivanje crkvenih općina i škola, izgradnja crkvenih objekata, te naseljavanje protestanta u područja na koja se ranije nisu mogli naseljavati. Iz tadašnjih zakonskih odredbi vidljiva je maksimalna tolerancija i dobar pravni položaj reformiranih kršćana te je to bio i razlog uspona reformirane župe Tordinci kako u materijalnom tako i u duhovnom smislu. U radu se predstavljaju i povijesne činjenice vezane uz mjesto Tordinci jer iz njih crpimo korisne i vrijedne informacije kako o porijeklu tordinčana, tako i o samim zbivanjima u vrijeme reformacije i nakon nje. Već oko 1551. godine, zalaganjem Mihaela Starina, revnog reformatora ovih krajeva, tordinčani prihvaćaju protestantizam koji u ovome mjestu među Hrvatima opstaje do današnjega dana. U određenom razdoblju svoje povijesti (tijekom 18. i 19. stoljeća) ova je župa djelovala kao filijala reformirane župe Korođ pa su stoga povijesne činjenice o mjestu Korođ kao i o reformiranoj župi Korođ, korisne i za pomnije sagledavanje cjelokupnog konteksta djelovanja reformirane župe Tordinci. Od 1863. godine nastupa vrijeme uspona tordinačke reformirane župe, njezinom materijalnom i duhovnom obnovom. Značajan doprinos ovome razdoblju dao je župnik obnovitelj, mađar, Aleksa Kulifay stariji (Elek Kulifay 1843?-1912) čiji se rad predstavlja onoliko koliko nam je poznato iz povijesnih sačuvanih izvora. Osim organizacije župe odnosno pastoralnoga života u to se vrijeme uspostavlja i pučka reformirana škola koju također ovaj rad predstavlja. Briga za mlade naraštaje bila je zadaća također župne zajednice koja se brinula za organizaciju škole, angažiranje učitelja i sl. Drugi značajni župnik koji je obilježio ovo razdoblje bio je njemac, Ivan Stieb (Johann Stieb 1844.-1938). Značajniji njegov utjecaj osjetit će se tek nakon razdoblja kojega obrađuje ovaj rad. U radu se predstavlja i suradnja reformirane župe Tordinci s drugim kršćanskim vjerskim zajednicama koje su u to vrijeme djelovale u Tordincima i oko Tordinaca, posebice s većinskom rimokatoličkom crkvom s kojom odnosi nisu bili uvijek na zavidnom nivou. Određena, uglavnom administrativna suradnja vidljiva je i sa Srpskom Pravoslavnom crkvom a osobito s Evangeličkom crkvom s kojom je Reformirana crkva praktično sačinjavala jednu cjelinu. To se posebno ogleda u građansko-pravnom smislu budući su se isti zakoni primjenjivali i za Evangelike i za Reformirane te su i jedni i drugi bili poznati kao Evangelici: Evangelici augsburške vjeroispovijesti (Evangelici odnosno Luterani) te Evangelici helvetske vjeroispovijesti (Reformirani odnosno Kalvini). Sagledavajući ove odnose možemo donekle vidjeti općenito odnose između kršćanskih vjerskih zajednica na ovim prostorima u vrijeme Austro-ugarske monarhije. U radu se u kratkim crtama predstavlja življenje i djelovanje reformirane župe Tordinci i nakon razdoblja koje obrađuje ovaj rad. Ove će informacije pomoći u nekom budućem istraživačkom radu koji će se baviti poviješću reformirane župe Tordinci. Na kraju moramo zaključiti kako je reformirani odnosno kalvinistički pokret na hrvatskom prostoru, a poglavito među hrvatima, i nakon ovoga rada još uvijek nedovoljno istražen. Stoga, je želja autora da ovaj rad bude barem poticaj na daljnje proučavanje kako reformiranog kršćanstva (kalvinizma) tako i cjelokupnog protestantizma u Hrvata.

Kalvinizam; protestantizam; reformacija

Rad je doktorska disertacija obranjena na Teološkom fakultetu - Novi Sad, 2. prosinca 2005. godine.