hrvatski

Vizija ujedinjene Europe u pripadnika splitskoga humanističkoga kruga

Prihvativši univerzalnu kršćansku vjeru, univerzalni latinski jezik samostalna je hrvatska država još u 9. stoljeću stupila u krug zapadne civilizacije te intenzivnim trgovačkim, političkim i kulturnim dodirima srasla s Europom, koju u prvoj polovici 16. st. potresaju nemiri, oštri vjerski sukobi i krvavi ratovi dok je tada sve jača otomanska sila u snažnom naletu doprijela sve do Beča i zaprijetila cijeloj Europi. Kao poznavateljima i ljubiteljima antike humanistima je bilo stalo da se klasični grčki teritorij oslobodi od barbarske tiranije, a i mogućnost zajedničkog saveza kršćanskog svijeta uklapala se u njihovu koncepciju univerzalizma o jedinstvu europske civilizacije. Nastavljajući tradicije humanista, kancelara i tajnika 14. st. niz obrazovanih ljudi iz naših krajeva, vještih govornika, pisaca poslanica i pregovarača, izvrsnih poznavatelja svijeta Istočne Europe kao diplomati djeluju na skoro svim europskim dvorovima. Drugi su svoj doprinos dali pišući uglednim osobama ili držeći govore pred važnim forumima. Ovdje je pozornost sumjerena na Bernarda Zanu, Tomu Nigera i Marka Marulića. U njihovim istupima razabiremo rodoljublje, suosjećanje s patnjama naroda svoga kraja, ali i susjedne braće ; - jača spoznaja o zajedničkoj sudbini čitavoga hrvatskog naroda pa i šire slavenske zajednice ; - ističe se geopolitička važnost Hrvatske između Istoka i Zapada ; - u svim se istupima apelira na jedinstvo i slogu – jedino se tako može pobijediti. Prema Maruliću, koji je u poslanici papi Hadrijanu ukomponirao sažetak teologije mira, temelj i preduvjet opstanka tada sukobima razdirane Europe jest mir.

ujedinjena Europa; mir i sloga; antiturcica

nije evidentirano