hrvatski

Marko Antun de Dominis u sporu između Mletačke republike i pape Pavla V.

I biblijska i rimska tradicija, a onda čitava europska povijest odražava usku vezu, odnosno gusto isprepletene odnose između svjetovne i duhovne vlasti, Crkve i države. Supostojanje svjetovne i duhovne vlasti zabilježilo je kroz povijest zloporabe jedne na račun one druge: cezaropapizam, laičku investituru, vjerski kolonijalizam i fundamentalizam. Povijest bilježi i trajne napetosti i sukobe glede nadležnosti, odnosno nadređenosti /podređenosti pa se relativno rano razvila teorija o dva mača (papa Gelazije, 492.-496.). Reformacija i polemike šesnaestog stoljeća (ne isključivo o dogmatskim pitanjima) u sedamnaestom su stoljeću radikalizirale problem, jer države na svom tlu nisu mogle trpiti negdašnje široke prerogative u prilog nekom izvanjskom poretku (papi). U sukobu između Mletačke republike i pape Pavla V. (1606.) De Dominis se odmah uključio, otvoreno stavši na mletačku stranu, zbog čega je svrstan među čelnike jurisdikcionalizma. Plod toga njegova angažmana dva su spisa napisana iste godine (Prigovor Mletačke republike na parenezu kardinala Cesarea Baronija i Martellino), te treće poglavlje njegove kasnije objavljene polemike sa Suarezom, naslovljeno Romanum Pontificem supra Reges in temporalibus nullam habere postestate. Prigovor je odgovor na parenezu kardinala Baronija, u dahu napisana vehementna antipareneza. To je erupcija u kojoj, kao nekoć Erazmo na usta Ludosti, De Dominis progovara na usta personificirane Republike, ne ustručavajući se upotrijebiti grube pa i uvredljive riječi, raščlanjuje pojedine kardinalove tvrdnje te protuargumentima brani Republiku i istodobno žestoko kritizira tadašnje prakse Rimskoga dvora. Martellino je djelo istoga sadržaja, s istom argumentacijom, ali ne i s istom polemičkom žestinom. Napisano je u formi platonističkoga, intelektualističkog dijaloga u ležernoj ladanjskoj atmosferi između Martellina i Timorellija. Ta dva lika glas su njegove nutrine. U svojoj raščlambi, gdje se pokazuje kao izvrstan poznavatelj pravne problematike, Svetog pisma i tradicije, izvrstan logičar i retoričar, analizira sporne točke (izuzeće crkvenih osoba od svjetovnog suda, izuzeće crkvenih dobara i izuzeće pri gradnji crkava) zalaže se za razdvajanje područja dviju vlasti i brani jurisdikciju državne vlasti. Ipak, njegov zaključak nije u skladu s provedenim dokaznim postupkom radikalan, nego nesimetrično kompromisan i pomirljiv. No, i u ovoj prigodi on je prvotno gorljivi zagovornik istinske reforme Crkve, osobito Rimske kurije ; zagovornik njena povratka izvornoj čistoći, oslobođenja od materijalnih i političkih interesa i spona u korist bogoštovlja i duhovne skrbi za povjereno joj Božje stado.

Marko Antun de Dominis - život i djelo; povijest; povijest Crkve; jurisdikcionalizam

nije evidentirano