hrvatski

Alzheimerova bolest jučer, danas i sutra

Od prvog opisa Alzheimerove bolesti (AD) 1906. godine do današnjih dana bazična i klinička istraživanja AD prolazila su kroz bolje i lošije faze. Tri vjerojatno najlošije procjene bile su: 1. nesretno davanje imena bolesti „ dementio praecox“ (Kraepelin, 1910) jer je prvih 15 opisanih bolesnika bilo mlađe od 65 godina – ovaj pogrešan koncept opovrgnut je tek 1968. godine kad su velikom epidemiološkom studijom Blessed, Tomlinson i Roth dokazali da se bolest može javiti u bilo kojoj odrasloj dobi (Brit J Psychiat 114:797), 2. dugogodišnja nevjerica da uzrok bolesti mogu biti pojedinačne mutacije gena – ovaj pogrešan stav opovrgnut je tek 1991. godine kad su Hardy i suradnici opisali prvu mutaciju amiloid prekursornog proteina u obiteljskih slučajeva bolesti (Nature 349:704), te 3. neuspjeh imunizacije cijelom molekulom beta-amiloida (vakcina AN1792) zbog prejakog upalnog odgovora i meningoencefalitisa, zbog čega se 21. ožujka 2002. godine prestalo s imunizacijom. Za današnje stanje stvari u području možemo reći da je obećavajuće s obzirom da dva su komplementarna modaliteta, biomarkeri u cerebrospinalnoj tekućini (CSF) i slikovni prikaz mozga magnetskom rezonancijom (MRI) dovela su do toga da je rana dijagnoza AD postala moguća (Hansson et al., Lancet Neurol 2006:5:228). U vrlo skoroj budućnosti očekujemo još preciznije određivanje primarnog uzroka demencije putem molekularno-biološke analize CSF i slikovnog prikaza strukture i aktivnosti mozga, te, pored postojećih lijekova registriranih za ranu (donepezil hidroklorid, galantamin hidrobromid, takrin hidroklorid) odnosno umjerenu/kasnu AD (memantin), farmake koji će učinkovito (kauzalno) djelovati na ključno patofiziološko obilježje bolesti (inhibitori gama-sekretaze).

Alzheimerova bolest; povijest; mutacije; dijagnoza; vakcinacija; terapija

nije evidentirano