hrvatski

Depresivnost i psihosomatski simptomi u djetinjstvu i adolescenciji

Depresivnost je emocionalno stanje koje opisuju osjećaji tuge, neraspoloženja, žalosti, utučenosti i sl. Većina istraživača danas definira depresivnost u terminima kontinuuma od normalne, povremene i prolazne žalosti do duboke depresije koja traje ili se stalno ponovo vraća. Danas se procjenjuje da oko 10-15% djece u općoj populaciji ima značajno izražene simptome depresije. Psihosomatski simptomi predstavljaju sve one tjelesne simptome koji se javljaju pod utjecajem emocionalnih čimbenika, a uključuju jedan organski sustav, obično pod kontrolom autonomnog živčanog sustava. Simptomi se mogu javiti u rasponu od jednog ili više simptoma slabijeg intenziteta pa sve do većeg broja vrlo intenzivnih simptoma koji djetetu ometaju svakodnevno funkcioniranje. Različiti tjelesni simptomi psihogene etiologije koji se javljaju u djetinjstvu i adolescenciji dio su različitih kliničkih slika (pa tako i depresije), a najčešće se opisuju u kategoriji različitih psihosomatskih i somatoformnih poremećaja (APA, 1996). U radu su prikazani rezultati istraživanja koje je provedeno s ciljem utvrđivanja specifičnih aspekata depresivnosti koji su povezani s pojavom psihosomatskih simptoma u djece i adolescenata. Istraživanje je provedeno na uzorku od 315 učenika (158 djevojčica i 157 dječaka) od 5. do 8. razreda osnovne škole. U istraživanju su primijenjene dvije skale: Skala depresivnosti za djecu i adolescente SDD (Vulić-Prtorić, 2003) i Upitnik psihosomatskih simptoma za djecu i adolescente PSS (Vulić-Prtorić, 2005). Rezultati provedenog istraživanja pokazuju da ispitanici koji postižu klinički značajno izražene simptome depresivnosti imaju i veći broj psihosomatskih simptoma (osobito pseudoneuroloških, gastrointestinalnih, kardiovaskularnih) te da u većoj mjeri doživljavaju glavobolje, umor i različite oblike bolova. Nadalje, utvrđene su spolne razlike kako u doživljavanju simptoma depresivnosti tako i psihosomatskih simptoma: u usporedbi s dječacima, djevojčice imaju značajno veći broj simptoma. Zaključak: Dobiveni rezultati potvrđuju teorijske postavke u razvojnoj psihopatologiji o dvosmjernoj povezanosti depresivnih i psihosomatskih simptoma: depresivnosti kao snažnom rizičnom čimbeniku u razvoju psihosomatskih reakcija, ali i kao posljedici dugotrajnijeg doživljavanja tjelesnih tegoba. Razmotrene su i praktične implikacije dobivenih rezultata, posebice u planiranju tretmana djece sklone somatizaciji, te depresivne djece i adolescenata.

depresivnost; psihosomatski simptomi; djeca; adolescenti

nije evidentirano