hrvatski

Novi funkcionalni, prognostički i dijagnostički testovi bolesti jetre

Jetra je jedan od organa s najmnogobrojnijim funkcijama u organizmu stoga dijagnostika jetrenih bolesti zahtijeva kompleksni pristup. Dijagnostički put počinje sa standardnim testovima jetrene funkcije, mjerenjem ukupnih bilirubina, proteina, albumina, aminotransferaza, ALP i ?GT a u novije vrijeme i protrombinskog vremena, koji omogućuju procjenu ključnih jetrenih funkcija a u programu rada su većine MBL-a. Daljnja dijagnostika jetrenih bolesti uključuje novije dijagnostičke testove koji su razvijeni kao odgovor na razumijevanje etiološke osnove i patobiokemijskih procesa bolesti, a namijenjeni su dijagnostici rezidualne funkcije jetre, jetrene cirkulacije te ispitivanju pojedinačnih funkcija ili integriteta jetre. Metaboličke pogreške povezane s bolestima jetre kao što su nedostatak alfa-1 antitripsina, hemokromatoza, ili Wilsonova bolest mogu se danas otkriti na biokemijskoj razini ili pomoću metoda molekularne biologije. Virusni hepatitis uzrokovan A, B, C, D, E ili drugim ne A, B, C, D, E hepatotropnim virusima najčešći je uzrok akutnog hepatitisa a točna identifikacija uzročnika kao i praćenje uspješnosti liječenja omogućeno je razvojem testova za određivanje antigena i antitijela specifičnih virusa odnosno PCR tehnikama za identifikaciju RNA ili DNA virusnih čestica. Prisustvo antimitohondrijalnih antitijela zajedno s porastom ALP i IgM svojsto je 90% bolesnika s autoimunim bolestima jetre. Lijekovima uzrokovana hepatotoksičnost može se dijagnosticirati na temelju kliničkih i laboratorijskih pokazatelja a mogućnost određivanja genetskog polimorfizma enzima (metodama molekularne biologije) uključenih u metabolizam lijeka osigurava prepoznavanje fenotipa slabog metabolizma lijeka uslijed čega se toksične posljedice mogu umanjiti ili spriječiti.

Jetra; Nasljedne bolesti jetre; Virusni hepatitis; Hepatotoksičnost; Alkoholni hepatitis

nije evidentirano