hrvatski

Ston u trešnji. Ston 5. rujna 1996. godine

Dubrovački kraj stojećima izvrgnut je prirodnim kataklizma, učestalim podrhtavanjem tla, o čemu svjedoče prve vijesti iz IV. stoljeća, kada je sv. Hilarijon zaustavio potresni val nedaleko Epidaura. Brojni potresi rušili su grad Ston od XIII. stoljeća sve do naših dana, a tako najrazorniji su ostali zabilježeni u kronikama i povijesnim dokumentima: 1520., 1667., 1782., 1822., 1843., 1850., 1863., 1927., 1962., 1979. i posljednji 1996. godine. Potres u XIII. stoljeću izmjenio je položaj grada, a sljedeći njegovo lice, koje je bilo u stalnim mijenama. Sudbina grada prati se kroz život njegovih javnih zgrada: Kneževa Dvora, Velikog kaštela, Biskupije, sv. Vlaha i civilizacijskih stečevina. Grad Ston je već godine 1389. imao školu, a 1581. tekuću vodu i vodovod, a među njegovim zidinama su boravili i nikli brojni intelektualci i pisci. Planirana izgradnja u XIV. stoljeću govori o brizi Dubrovačke Republike o izgledu i važnosti Stona. Popravci javnih zgrada i briga o ugroženom stanovništvu zbog učestalih potresa pokazala je i Austrija tijekom XIX. stoljeća, a što se najbolje očituje u radu Okružnog građevnog ureda s inženjerima školovanim na tadašnjim prestižnim europskim učilištima: Padovi i Milanu. Dvadeseto stoljeće bilo je stoljeće kušnje, borbe, potresa i polaganog zamiranja grada, koji je stradao više puta. Konačno katastrofalni potres godine 1996. je otvorio mnoga pitanja o daljnjoj budućnosti grada sa svoje tisuće godina starom povijesti. Ova foto-monografija samo je svjedok jednog teškog trenutka koji je samo jedan od niza kušnji kroz koji prolazi grad. Grad Ston nas obvezuje svojom tisućljetnom civilizacijom da ustrajemo u njegovoj obnovi.

Ston; potres; 1996

nije evidentirano