hrvatski

Promet u Istri: od Argonauta do Ipsilona

Promet Istrom može se pratiti od paleolita kada su počele nastajati prve staze oko spilja i do izvora vode. U neolitu nastaju prve nastambe i komunikacije između njih, grade se prva plovila. Krajem neolita postaje poznat prometni pravac Trst – Lupoglav – Plomin i prema Nezakciju. U brončano doba dolazi u Istru stepska kultura i jače migracije sve do ljubljanske kotline i Alpa. Prema legendi su oko 1250. pr. Kr. Istrom prošli Argonauti i svrstali je u sastav tada poznatog svijeta i riznicu svjetske literature. U doba kasteljera, koji su u Istri živjeli od oko 2.000. pr. K. do dolaska Rimljana, poznato je oko 520 gradina u kojima je prebivalo oko 120 tisuća ljudi. Tada su već postojale primitivne prometnice između tih gradina, u njima i oko njih. Kasteljeri su se bavili stočarstvom, lovom, ribolovom a i trgovinom. Bili su i vješti gusari za što su upotrebljavali glasovita plovila liburne. Istra se spominje i u vezi s Jantarskim putem i Jantarskim i Kositrenim otocima koji su bili blizu Istre. U pretpovijesno doba u Istri su bile luke u Dragi Sv. Martina kod Vabrige, u Uvali Gromače na Brijunima, Rtu Pical kod Poreča i drugdje. Povijesno doba započinje u V. stoljeću pr. Kr. opisom putovanja po tada poznatom svijetu u djelima Hekateja Milećanina. Tada cvjeta Nezakcij kao glavni grad Histra koji je imao komunikacije s mnogim gradovima Europe i Sredozemlja, o čemu svjedoče pronađeni ostaci keramike, suvenira i drugih predmeta. Na ostacima situle iz Nezakcija (oko 500. pr. Kr.) nacrtano je zaprežno vozilo i plovilo te pomorska bitka, što je najstariji očuvani crtež prometnih sredstava u Istri. Histri su više puta ratovali s Rimljanima i ometali izgradnju utvrde Akvileje. To upućuje na postojanje putova i logistike za takve poduhvate s više tisuća ljudi, konja i opreme. Rimljani, koji su vladali Istrom od 178. pr. Kr. do 476., pretvorili su Istru u prometno razvijenu regiju. Osim pomorskog prometa, koji je bio vrlo razvijen, sagradili su itinerarnu cestu Via Flavia (Flavijska cesta) iz Akvileje preko Trsta i Poreča do Pule. Dalje se nastavljala Via Liburnica (Liburnijska cesta) preko Nezakcija, Labina i Plomina do Kastava. Od tih cesta su se odvajale lokalne ceste u unutrašnjost Istre. Itinerarnim cestama su putovale legije, prevozio se teret, a vršio se i poštanski promet &laquo ; ; Cursus publicus&raquo ; ; . Rimske ceste su izdržale još dugo u srednji vijek, kad su u Istru počeli prodirati Slaveni i drugi narodi. No, ceste su propadale i nitko ih nije održavao. Razdiobom Istre na mletački i austrijski dio došlo je do veće blokade putovanja i održavanja prometnica. Putovanja postaju i vrlo opasna zbog vojnih sukoba, razbojništava, krađa i krijumčarenja. Mlečani su obavljali promet morem i rijekom Mirnom do Motovuna. Održavali su one prometnice koje su im pomogle odvoziti bogatstva iz Istre (drvo, kamen, vino, ulje, rude i slično). Unutarnja – austrijska Istra imala je loše prometnice, o čemu svjedoče izvještaji Francuza koji su 1809. za kratko vrijeme došli ovamo. Razna preseljavanja, ratovi, epidemije, siromaštvo i slično gotovo su uništili Istru, pa i s prometnicama nije moglo biti bolje. Možda je to bilo i dobro, jer uljezi nisu mogli stići svuda. U to doba su istarsko govedo, magarac i zaprežna vozila bili glavna prijevozna i vučna sredstva na istarskim putovima. Učka i Ćićarija zatvaraju Istru sa sjeverne i istočne strane pa je promet ovim dijelom bio vrlo ograničen. Sve je bilo usmjereno na zapad (Trst, Kranjska) i na morske putove. Istra nema tranzitni značaj, te su glavne prometnice išle sjevernije od nje. Na loše stanje prometnica u Istri utjecalo je i to da su Istrom uvijek vladali udaljeni centri (Rim, Venecija, Beč, ...) koji nisu imali interesa za njen veći razvoj. Zanimalo ih je jedino kako će iz Istre izvući što više kamena, drva, ugljena, ruda, vina, ulja, stoke i drugih bogatstava. Pošta je bila prvi znak jačanja prometa u novome vijeku. Nakon Trsta (1717.) i Rijeke (1730.), prve pošte u Istri su otvorene u Poreču i Lipi (1750.). Nakon toga su uslijedile pošte u Kopru (1761.), Materiji (1765.), te u Puli, Pazinu, Rovinju i Vodnjanu (1784.). Tijekom XIX. stoljeća svi veći gradovi u Istri dobili su pošte i to u slijedu razvoja cestovne mreže i značenjem pojedinog grada. Francuzi su za kratke vladavine (1809. – 1813.) nastojali povezati Istru s Ljubljanom, tada glavnim gradom Ilirskih provincija. Zapravo su prvi nakon Rimljana opet uspostavili ceste u Istri. Austrijanci su nastavili s poslom koji su započeli Francuzi i Istra je oko 1830. godine imala ceste koje i danas predstavljaju osnovnu prometnu mrežu. Parni stroj je početkom XIX. stoljeća uzrokovao revoluciju u prometu. Parobrodi počinju pristajati uz istarsku obalu, formiraju se domaća parobrodarska društva, a i željeznica stiže u Pulu i Rovinj 1876. Sve to je bilo povezano s vojnim interesima Austrijske i kasnije Austro-Ugarske Monarhije u Puli, koja je postala glavna ratna luka Monarhije. Tu je djelovalo jako brodogradilište – Arsenal. Krajem XIX. i početkom XX. stoljeća Istra je bila prometno vrlo razvijena. Parobrodske linije, željeznica, gradnja brodova, ceste, turizam u Opatiji i na Brijunima, spavaća kola Beč – Pula i Beč – Opatija, tramvaji u Puli, Opatiji i Piranu, željeznica Parenzana, prvi automobili, motocikli, bicikli, zrakoplovi, elektrifikacija, uvođenje plina, telegraf, telefon, vodovodi, ... sve to se odjednom moglo vidjeti u Istri, koja je više od tisućljeća živjela daleko od svega. Snaga sve te mašinerije se pokazala početkom Prvog svjetskog rata, kada je bilo potrebno evakuirati na desetke tisuća ljudi iz Pule i njene okolice strahujući da će Italija napasti Pulu, srce austro-ugarske mornarice. Srećom se to nije dogodilo i Istra nije doživjela veća razaranja. Slično se ponovilo krajem rata, kada je silna a poražena vojska napuštala Pulu. Taj rat je prekinuo razvoj Istre. Talijani, koji su došli u Istru nakon 1918., imali su druge interese. Razvili su ceste i cestovni promet, a ukinuli Parenzanu i tramvaje u Puli i Opatiji. Sve je bilo usmjereno na Labinštinu i Rašu gdje se kopalo mnogo ugljena i boksita i odvozilo za potrebe talijanske industrije i prometa. Istarskim cestama su počele masovnije voziti kavarice, kamioni, autobusi, motocikli i bicikli. Između Trsta i Pule je uspostavljena brza željeznička linija, Bršica je postala velika luka. Trst je postao trgovački magnet Istrana zbog dobrih prometnih veza vlakovima, parobrodima i autobusima. Elektrificirana je bila pruga Trst – Postojna – Rijeka. Kapitulacija Italije 1943. donosi ponovno drastične promjene u Istru. Istrani prvi put u povijesti ruše pruge, ceste i luke te napadaju vlakove, autobuse, kamione i brodove u borbi protiv njemačkog okupatora. Slika nakon rata i nakon odlaska savezničkih snaga iz Pule bila je poražavajuća. Međutim, volja i snaga naroda, koji se radovao novoj državi, bila je velika te je obnova brzo napredovala i prometnice su bile popravljene. Doba Jugoslavije karakteriziraju dobrovoljne radne akcije, čiji rezultat je i pruga Lupoglav – Štalije te mnogi drugi prometni objekti u Istri i širom države (cesta Bratstva i jedinstva od Jesenica do Gevgelije, pruge Šamac – Sarajevo i Brčko – Banovići, Đerdap i drugo). Istrani su gradili Jugoslaviju. Čak se 1951. počeo kopati i željeznički tunel kroz Učku, koji je istu sudbinu doživio i 1993., ali oba pokušaja su bila neuspješna. Nova prometna era počinje šezdesetih godina prošlog stoljeća, kada se jače razvija cestovni i zračni promet, u Istru dolazi stotine tisuća turista. Brzo se razvija koparska luka i željeznica, a stagniraju druge istarske luke i pruge. Ukidaju se pruge Kozina – Trst i Kanfanar – Rovinj te gotovo sve brodske linije, ali dolaze jahte i grade se marine. Počinje borba za kilometre asfalta, koja još nije završena. Mnogo zrakoplova dovozi turiste na pulski aerodrom, a grade se aerodromi i u Portorožu i Vrsaru. Uljanik gradi najveće brodove na svijetu, u Portorožu je formirana prva veća istarska brodska kompanija Splošna plovba. Cimos proizvodi automobile, a Tomos motocikle. Istrani masovno putuju u kupovinu u Trst. Istra je ponovno u usponu. Godine 1981. Istra je dočekala ispunjenje tisućgodišnjeg sna, probijanje tunela kroz Učku i početak gradnje Istarskoga cestovnog ipsilona. Krajem tisućljeća Istarski ipsilon stiže gotovo do Pule i premoštena je Limska draga. Nedostaje još zapadni krak prema Europi, koji se upravo gradi. Godine 1991. raspadom Jugoslavije nastaju nove države Hrvatska i Slovenija. Istra je ponovno razdvojena. Od Pule do Trsta treba prijeći dvije granice. Europska unija dolazi u Istru 1. svibnja 2004. ali samo do hrvatske granice. Želja je da u Uniju uđe što prije cijeli Istarski poluotok. Puno toga se dogodilo na ovome malom Istarskom poluotoku. Promet i prometnice su uvijek bile barometar uspona i padova. Ulaskom Slovenije a uskoro i Hrvatske u Europsku uniju Istra će se ponovno uključiti u veliku zajednicu država kao što je nekada bilo Rimsko carstvo ili Austro-Ugarska Monarhija i time postati jedinstven prometni i gospodarski sustav.

Istra; promet; cestovni promet; željeznički promet; pomorski promet; zračni promet; pošta

nije evidentirano