hrvatski

Optimalna točka otvaranja i razvoj površinskih kopova na slojevitim ležištima

Suvremene metode projektiranja površinskih kopova, kao što su: Lerchs-Grossmann-ova metoda, Metode pomičnog stošca i Metode dinamičkog programiranja, primjenjive su isključivo pomoću računalne tehnike i namjenskih programa, a najčešće su zasnovane na određenim specifičnostima rudnih tijela. U magistarskom radu Projektiranje u rudarstvu uz primjenu namjenskih programa (I. Galić, 2002) predložena je i verificirana Metoda pomičnih kosina, kao modifikacija suvremenih metoda, pomoću koje se izvodi optimalizacija kontura površinskih kopova. Metode pomičnih kosina potvrđena je testom na ležištu ugljena “ Kongora” . Prema algoritmima suvremenih metoda, proces projektiranja površinskih kopova uključuje i određivanje redoslijeda otkopavanja blokova. To podrazumjeva točnu određenost optimalne točke otvaranja i razvoja površinskog kopa. Na točku otvaranja i razvoj površinskog kopa najveći utjecaj imaju: dobit, troškovi prevoza, oblik ležišta, ujednačenost kvaliteta mineralne sirovine i količine otkrivke. Autor ove disertacije je predložio i testirao suvremenu metodu određivanja optimalne točke otvaranja i razvoja površinskog kopa, prvenstveno za slojevita ležišta a koja se može primjeniti i za druge tipove ležišta, pod nazivom Metoda ujednačenih koeficijenata (MUK). Metoda ujednačenih koeficijenata uspješno je primjenjena na ležištu ''Kongora'' s analitičkom, grafo-analitičkom i grafičkom obradom izlaznih rezultata

Površinski kop; metode projektiranja; optimalna točka otvaranja i razvoj; slojevita ležišta; metoda ujednačenih koeficijenata.

nije evidentirano