hrvatski

Editors’ foreword

U Zagrebu je od 11. do 15.studenoga 2003. godine održan međunarodni znanstveni skup o problemima antičke arheologije llyrica antiqua – in memoriam Duje Rendić-Miočević. Skup su zajednički organizirali Odsjek za arheologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Arheološki muzej u Zagrebu, dvije za arheologiju ključne znanstvene ustanove u kojima je profesor Rendić-Miočević ostavio neizbrisiv trag, kao znanstvenik i pedagog, sjajni ravnatelj i suradnik. Bio je to prvi u nizu skupova koji će nositi ime akademika Duje Rendića-Miočevića. Za svoja su izlaganja kolege iz zemlje i iz inozemstva odabrali različite teme, ali uvijek u okviru širokog znanstvenog i stručnog interesa profesora Rendića-Miočevića: grčka kolonizacija istočne jadranske obale i otočja, odnos Ilira s grčkim ili s rimskim svijetom, kompleksni problemi provincijalne antike, &laquo ; romanizacija&raquo ; našega prostora kroz gradogradnju, graditeljstvo, duhovnu kulturu i umjetničko stvaralaštvo, često u kontekstu odnosa i perzistencije autohtonoga življa prema velikim civilizacijama antike. Bilo je tema iz grčke i rimske epigrafije i numizmatike – svojim je naime istraživanjima ilirske onomastike te grčke, ilirske i rimske numizmatike profesor Rendić-Miočević otvorio nove putove u pristupu i rješavanju mnogih pitanja u našoj antičkoj arheologiji i povijesti. Bilo je i tema iz ranoga kršćanstva, te iz nacionalne arheologije i ranoga srednjovjekovlja. Naša je želja da o svim tim problemima raspravimo na skupovima koji će se održavati u pravilnom ritmu od dvije ili tri godine. Nadamo se da će skupovi ostati međunarodnog značaja jer se mnogo stručnjaka diljem Europe pa i svijeta bavi problematikom Ilirika, odnosno Dalmacije i Panonije. Organizirajući zajedno ovaj Skup – ovdje mislimo na Odsjek za arheologiju i Arheološki muzej – podsjećamo na to da je zagrebački studij arheologije što ga je upravo profesor Rendić-Miočević osuvremenio kroz novu studijsku koncepciju, od utemeljenja bio povezan s muzejskom arheološkom praksom. Duje Rendić-Miočević bio je posljednji u nizu svjetski znamenitih hrvatskih arheologa koji su u sretnoj personalnoj uniji sjedinjavali dvije za studente arheologije i arheologiju uopće ključne znanstvene ustanove u Zagrebu: katedru za klasičnu arheologiju na Filozofskome fakultetu i mjesto ravnatelja Arheološkoga muzeja u Zagrebu. Tada je naime, isti znanstvenik vodio Muzej i bio predstojnik Zavoda i katedre za arheologiju. To sretno rješenje uveo je glasoviti predstojnik Odjela za bogoštovlje i nastavu Kraljevske zemaljske vlade trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije Izidor Kršnjavi, kad je Josipa Brunšmida bio poslao u Beč da doktorira i onda ga namjestio na Filozofskom fakultetu i u Arheološkome muzeju. Nakon Brunšmida slijedili su tako Viktor Hoffiller, Mirko Šeper i Duje Rendić-Miočević, sve dok tome nije došao kraj zbog glupih birokratskih komplikacija. Seminari, predavanja i ispiti za tada malobrojne slušače arheologije održavali su se u prostorijama Muzeja u Akademijinoj palači na Zrinskom trgu 11, a nakon preselenja Muzeja u palaču Vranyczanyja, na istom Zrinskom trgu br. 19. To je trajalo dok Arheološki seminar nije početkom šezdesetih godina 20. stoljeća premješten u današnju zgradu Filozofskoga fakulteta. Mi, koji smo imali tu sreću biti učenicima profesora Duje Rendića-Miočevića znamo i pamtimo kakav je to izvanredni čovjek bio. Strog, ali pravedan i dobar, na prvi pogled udaljen, a opet nama blizak. Njegova su predavanja bila temeljita, zanimljiva, proizašla iz njegova osobnog znanstvenog zanimanja, iznad svega korisna. Svi smo bili svjesni visoke znanstvene razine tih predavanja i toga da smo svjedoci nečeg neponovljivog. Stoga smo, iz poštovanja prema profesoru i ravnatelju, organizirali znanstveni skup i sada vam predajemo Zbornik radova s prvoga skupa, s ponešto promijenjenim naslovom: Illyrica antiqua – ob honorem Duje Renić-Miočević. Sva su najavljena priopćenja održana, njih 40, a u Zborniku su objavljena i priopćenja kolega koji iz nekih razloga nisu mogli doći u Zagreb u vrijeme održavanja skupa. Nadamo se i vjerujemo da ćemo svi zajedno i ubuduće pronalaziti teme bliske onima kojima se bavio profesor Rendić-Miočević i na taj način Na kraju zahvaljujemo onima koji su podržali naš skup i koji su omogućili tiskanje ovoga zbornika. To su Ministarstvo znanosti Republike Hrvatske, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Gradski ured za kulturu, Htvatska akademija znanosti i umjetnosti, te naši sponzori, tiskara Laserplus, turističke agencije Penta i Via iz Zagreba i Varaždintous iz Varaždina, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebi, Arheološki muzej u Zagrebu i Hrvatska turistička zajednica.

Rendić-Miočević; Duje

nije evidentirano

engleski

Riječ urednika

U Zagrebu je od 11. do 15.studenoga 2003. godine održan međunarodni znanstveni skup o problemima antičke arheologije llyrica antiqua – in memoriam Duje Rendić-Miočević. Skup su zajednički organizirali Odsjek za arheologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Arheološki muzej u Zagrebu, dvije za arheologiju ključne znanstvene ustanove u kojima je profesor Rendić-Miočević ostavio neizbrisiv trag, kao znanstvenik i pedagog, sjajni ravnatelj i suradnik. Bio je to prvi u nizu skupova koji će nositi ime akademika Duje Rendića-Miočevića. Za svoja su izlaganja kolege iz zemlje i iz inozemstva odabrali različite teme, ali uvijek u okviru širokog znanstvenog i stručnog interesa profesora Rendića-Miočevića: grčka kolonizacija istočne jadranske obale i otočja, odnos Ilira s grčkim ili s rimskim svijetom, kompleksni problemi provincijalne antike, &laquo ; romanizacija&raquo ; našega prostora kroz gradogradnju, graditeljstvo, duhovnu kulturu i umjetničko stvaralaštvo, često u kontekstu odnosa i perzistencije autohtonoga življa prema velikim civilizacijama antike. Bilo je tema iz grčke i rimske epigrafije i numizmatike – svojim je naime istraživanjima ilirske onomastike te grčke, ilirske i rimske numizmatike profesor Rendić-Miočević otvorio nove putove u pristupu i rješavanju mnogih pitanja u našoj antičkoj arheologiji i povijesti. Bilo je i tema iz ranoga kršćanstva, te iz nacionalne arheologije i ranoga srednjovjekovlja. Naša je želja da o svim tim problemima raspravimo na skupovima koji će se održavati u pravilnom ritmu od dvije ili tri godine. Nadamo se da će skupovi ostati međunarodnog značaja jer se mnogo stručnjaka diljem Europe pa i svijeta bavi problematikom Ilirika, odnosno Dalmacije i Panonije. Organizirajući zajedno ovaj Skup – ovdje mislimo na Odsjek za arheologiju i Arheološki muzej – podsjećamo na to da je zagrebački studij arheologije što ga je upravo profesor Rendić-Miočević osuvremenio kroz novu studijsku koncepciju, od utemeljenja bio povezan s muzejskom arheološkom praksom. Duje Rendić-Miočević bio je posljednji u nizu svjetski znamenitih hrvatskih arheologa koji su u sretnoj personalnoj uniji sjedinjavali dvije za studente arheologije i arheologiju uopće ključne znanstvene ustanove u Zagrebu: katedru za klasičnu arheologiju na Filozofskome fakultetu i mjesto ravnatelja Arheološkoga muzeja u Zagrebu. Tada je naime, isti znanstvenik vodio Muzej i bio predstojnik Zavoda i katedre za arheologiju. To sretno rješenje uveo je glasoviti predstojnik Odjela za bogoštovlje i nastavu Kraljevske zemaljske vlade trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije Izidor Kršnjavi, kad je Josipa Brunšmida bio poslao u Beč da doktorira i onda ga namjestio na Filozofskom fakultetu i u Arheološkome muzeju. Nakon Brunšmida slijedili su tako Viktor Hoffiller, Mirko Šeper i Duje Rendić-Miočević, sve dok tome nije došao kraj zbog glupih birokratskih komplikacija. Seminari, predavanja i ispiti za tada malobrojne slušače arheologije održavali su se u prostorijama Muzeja u Akademijinoj palači na Zrinskom trgu 11, a nakon preselenja Muzeja u palaču Vranyczanyja, na istom Zrinskom trgu br. 19. To je trajalo dok Arheološki seminar nije početkom šezdesetih godina 20. stoljeća premješten u današnju zgradu Filozofskoga fakulteta. Mi, koji smo imali tu sreću biti učenicima profesora Duje Rendića-Miočevića znamo i pamtimo kakav je to izvanredni čovjek bio. Strog, ali pravedan i dobar, na prvi pogled udaljen, a opet nama blizak. Njegova su predavanja bila temeljita, zanimljiva, proizašla iz njegova osobnog znanstvenog zanimanja, iznad svega korisna. Svi smo bili svjesni visoke znanstvene razine tih predavanja i toga da smo svjedoci nečeg neponovljivog. Stoga smo, iz poštovanja prema profesoru i ravnatelju, organizirali znanstveni skup i sada vam predajemo Zbornik radova s prvoga skupa, s ponešto promijenjenim naslovom: Illyrica antiqua – ob honorem Duje Renić-Miočević. Sva su najavljena priopćenja održana, njih 40, a u Zborniku su objavljena i priopćenja kolega koji iz nekih razloga nisu mogli doći u Zagreb u vrijeme održavanja skupa. Nadamo se i vjerujemo da ćemo svi zajedno i ubuduće pronalaziti teme bliske onima kojima se bavio profesor Rendić-Miočević i na taj način Na kraju zahvaljujemo onima koji su podržali naš skup i koji su omogućili tiskanje ovoga zbornika. To su Ministarstvo znanosti Republike Hrvatske, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Gradski ured za kulturu, Htvatska akademija znanosti i umjetnosti, te naši sponzori, tiskara Laserplus, turističke agencije Penta i Via iz Zagreba i Varaždintous iz Varaždina, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebi, Arheološki muzej u Zagrebu i Hrvatska turistička zajednica.

Rendić-Miočević; Duje

nije evidentirano