hrvatski

Strategija gospodarenja mineralnim sirovinama Republike Hrvatske

Rudarsko– geološko– naftni fakultet Sveučilišta u Zagrebu preuzeo je obvezu, od strane Ministarstva gospodarstva-Uprave za energetiku i rudarstvo koja nastupa u ime Vlade Republike Hrvatske da izradi dokument pod naslovom Strategija gospodarenja mineralnim sirovinama Republike Hrvatske. Strategija gospodarenja mineralnim sirovinama konceptualno je osmišljena kao nacionalna strategija i sastavni je dio cjelokupne Strategije gospodarskog razvitka Republike Hrvatske. Rudarstvo je jedna od najstarijih grana gospodarstva koja se bavi eksploatacijom mineralnih sirovina kao predmetom svoga rada, jer kao što medicina skrbi za zdravlje čovjeka, graditeljstvo polučuje građevine, elektrotehnika podaruje energiju, tako i rudarstvo baštini mineralne sirovine. Mineralne sirovine predstavljaju neobnovljiv prirodni resurs a nalaze se, primarno, u neujednačenom prirodnom okruženju i, sekundarno pa čak i tercijarno, u različitim transformiranim oblicima poput: energenata, informacijskih sustava, dalekovoda, stambenih zgrada, infrastrukturnih objekata (cesta, mostova, željeznica), automobila, plovila, zrakoplova, te platičnih i drugih proizvoda, koji čine ljudsku civilizaciju. Sve osim hrane i odjeće, pa i njih, čovjek ostvaruje osnovom mineralnih sirovina ili pomoću od njih izrađenih produkata. Uporabna vrijednost mineralnih sirovina stalno se mijenja, ovisno o ljudskim potrebama, te je zadatak struke da permanentno valorizira vrijednost svojih resursa. U vrijeme velikog rasta broja stanovnika i smanjivanja životnog prostora, jasno je da se mora voditi računa o prostornom planiranju i visokoučinkovitoj zaštiti okoliša. Budući su rudarski radovi predodređeni mjestom pojavljivanja mineralnih sirovina a ograničeni realnim mogućnostima i htjenjima društvene zajednice, stručnjaci, rudari i geolozi, moraju se aktivno uključiti u prostorno planiranje i ukazati na potencijalne lokacije aktiviranja da bi se temeljem toga mogla donijeti odluka o prioritetu namjene. Moraju se utvrditi realne mogućnosti eksploatacije jer rudarski rad pod svaku cijenu je prošlost koja se ne smije zaboraviti ali niti može više ponavljati. Prema tome streme i trendovi razvoja društva koji će poticati samo humanu, ekonomičnu i ekološki prihvatljivu proizvodnju. Istaknuta problematika tiče se najvećim dijelom površinske eksploatacije osobito iz razloga što dominira u odnosu na podzemnu. Razvojem tehnologije otkopavanja površinska eksploatacija je preuzela primat tako da se danas u svijetu oko 70% proizvodnje mineralnih sirovina dobiva površinskim kopovima. U Hrvatskoj se dobivanje mineralnih sirovina izvodi površinskim kopovima skoro u 100%-tnom iznosu (osim eksploatacijskog polja arhitektonsko-građevnog kamena "Kanfanar" u Istri). Mineralni resursi Republike Hrvatske omogućavaju eksploataciju i preradu mineralnih sirovina u naftnoj, kemijskoj, staklarskoj, keramičkoj, cementnoj, vatrostalnoj, opekarskoj te u industriji arhitektonsko-građevnog kamena, a posebito u graditeljstvu. Približno 80% proizvodnje je reprodukcijski materijal za druge industrijske grane npr. graditeljstvo, prehrambenu, kemijsku i metaloprerađivačku industriju, a 20% je roba široke potrošnje. Ovo je jedan od razloga zašto se mineralne sirovine ne vrjednuju na odgovarajući način, već se prepoznaje samo onaj dio koji izravno ide na tržište. Često i odgovorni ljudi daju izjave da rudarstva u Hrvatskoj više nema, misleći pritom na rudnike ugljena. Svjedoci smo, u posljednje vrijeme, stalnih pritisaka na proizvođače mineralnih sirovina od strane raznih grupacija koje se proklamiraju kao zaštitari prirode, okoliša, životnog prostora i sl. Istinske ekološke udruge imaju pravo prosvjedovati gdje god se nalaze osvjedočeni primjeri nesavjesnog djelovanja bilo da se radi o rudarskoj ili drugim djelatnostima. No, često puta se ili zaboravlja ili iz različitih interesa zanemaruje osnovna činjenica a to je da su mineralne sirovine nužne ne samo za razvoj nego i za opstanak društva. Živimo u vremenu kada je ljudska populacija prešla brojku od pet milijardi članova. Iako su brojni primjeri bjesomučne eksploatacije pojedinih potencijala ipak moramo biti svesni da s porastom broja ljudi raste i potreba za hranom kao osnovnim oblikom energije za preživljavanje. Stoga se pitanje energije i mineralnih sirovina ne smije i ne može prepustiti tobožnjim dušebrižnicima koji "iskreno" brinu o opstanku planete Zemlje. Licemjerne i deklarativne izjave pojedinih aktivista prije se mogu svrstati u alternativne pokušaje vlastitog uspjeha nego u istinsko zalaganje za spas ljudske civilizacije. U posljednjoj četvrtini XX. stoljeća, na svjetskoj razini, potrošeno je više od 1 000 milijardi tona neenergetskih mineralnih sirovina. U Republici Hrvatskoj, samo u 2003. godini, potrošeno je više od 40 milijuna tona, uglavnom neenergetskih nemetalnih mineralnih sirovina. To su činjenice i realne osnove za sve daljnje projekcije. Glavne odrednice odgovornog (brižnog) odnosa spram živog i neživog svijeta planete Zemlje moraju biti: - utvrđivanje stvarnih potencijala - iznalaženje najboljih načina iskorištenja odnosno ekološki prihvatljivih tehnoloških rješenja - racionalno korištenje mineralnih sirovina odnosno recikliranje postojećih uz nužnu proizvodnju novih količina mineralnih sirovina Stoga kapitalni dokument: Strategija gospodarenja mineralnim sirovinama Republike Hrvatske treba jasno ukazati, odnosno odgovoriti na slijedeća pitanja:  Kakvo rudarstvo je potrebno Republici Hrvatskoj?  Kakvo rudarstvo egzistira u državama EU?  Koja su suvremena načela razvoja gospodarstva?  Koji su pokazatelji za izradu strategije gospodarenja mineralnim sirovinama?  Kako se razvrstavaju mineralne sirovine?  Koje vrste mineralnih sirovina postoje u RH?  Koje vrste mineralnih sirovina, u minimalističkom opsegu, su potrebne ra razvoj suvremenog društva RH?  Kolike su utvrđene rezerve mineralnih sirovine u RH  Kolika je proizvodnja i potrošnja mineralnih sirovina?  Kakav tretman ima rudarska djelatnost prema postojećoj zakonskoj regulativi RH  Koji su institucijski okviri za rješavanje pitanja iz djelokruga rudarstva  Da li postojeća formalno-pravna regulativa može omogućiti kvalitetan odnos godpodarstva i zaštite okoliša?  Kakav odnos treba biti između lokacija rudarskih zahvata i prostornih planova?  Da li smo stručno osposobljeni za obavljanje radnih zadataka iz djelokruga rudarstva?  Kakva su predviđanja gospodarenja mineralnih sirovina u narednih trideset godina razvoja RH?  Koje su mjere i aktivnosti za provedbu zacrtane Strategije gospodarenja mineralnim sirovinama RH? Odgovori, na netom postavljena pitanja, ugrađeni su u cjeloviti dokument Strategije koja je sadržajno obrađena u slijedećim, glavnim točkama: 1. Polazne osnove: 2. Analiza stanja potencijala, rezervi, proizvodnje i potrošnje: 3. Strategija gospodarenja mineralnim sirovinama RH u narednih 30 godina 4. Mjere i aktivnosti za provedbu zacrtane Strategije gospodarenja energetskim i neenergetskim mineralnim sirovinama. U posljednjem, četvrtom dijelu prikani su zajednički zaključci s prijedlogom mjera i aktivnosti u cilju provedbe Strategije gospodarenja mineralnim sirovinama RH.

Strategija gospodarenja mineralnim sirovinama; Republika Hrvatska

nije evidentirano