hrvatski

/Ne/stabilnost samopoštovanja u odrasloj dobi: uloga stresnih životnih događaja i osobne kontrole

U istraživanju se pokušala malo podrobnije proučiti dinamika samopoštovanja u odrasloj dobi u ovisnosti o količini stresnih životnih događaja i strategija osobne kontrole razvoja koje se koriste u njihovom u njihovom rješavanju, a i inače u interakciji s okolinom. Postoji dosta empirijskih istraživanja koja su proučavala ove konstrukte, ali jako malo longitudinalnih studije, pa je velika prednost što bar dinamiku ovim procesa možemo pratiti u periodu od godinu dana. Cilj istraživanja je bio ispitati dinamiku samopoštovanja u odrasloj dobi u relaciji sa stresnim životnim događajima, te vrstama osobne kontrole koje osobe koriste. Moglo bi se pretpostaviti da će osobe s većim samopoštovanjem doživjeti manje promjene samopoštovanja između dva mjerenja jer se pokazalo da je visoko samopoštovanje potencijalni odbojnik stresa. Isto tako moglo bi se pretpostaviti da će osobe koje više koriste primarnu kontrolu imati manje promjene u samopoštovanju između dva mjerenja jer je njihov način suočavanja „ aktivniji“ , „ asertivniji“ , pa će vjerojatno uložiti više truda, a samim time će i uspješnije riješiti stresnu situaciju od onih koji više koriste sekundarnu ili tercijarnu kontrolu. Utvrdilo se da ne postoji statistički značajna razlika u razini samopoštovanja između dva mjerenja. Također, utvrđena je značajna pozitivna povezanost samopoštovanja u dva mjerenja. Ispitanici su također bili podijeljeni u kategorije visokog i niskog samopoštovanja, kategorije ispitanika visokog i niskog samopoštovanja bile su značajno pozitivno povezane u dva mjerenja. Može se kazati da je samopoštovanje ostalo stabilno u periodu između dva mjerenja. Nije utvrđena statistički značajna razlika u korištenju strategija kontrole u dva mjerenja, a i povezanost tih varijabli je pozitivna i značajna. Dakle, nije utvrđena razlika u količini korištenja pojedine strategije kontrole između dva mjerenja. Utvrđena je pozitivna povezanost samopoštovanja s primarnom kontrolom, osobe višeg samopoštovanja više su koristile primarnu kontrolu. Također, utvrđena je negativna povezanost samopoštovanja s tercijarnom kontrolom, osobe visokog samopoštovanja manje su koristile tercijarnu kontrolu. Sekundarna kontrola nije povezana sa samopoštovanjem ni u prvom ni u drugom mjerenju, a nije utvrđena povezanost količine stresnih životnih događaja sa samopoštovanjem ni u prvom ni u drugom mjerenju. Utvrđena je pozitivna povezanost rezultata na skali stresnih životnih događaja i svih triju strategija osobne kontrole razvoja (primarne, sekundarne i tercijarne kontrole). Što je stresnost godine bila veća više su se koristile strategije kontrole razvoja. Procjena zdravstvenog stanja je u negativnoj korelaciji s korištenjem primarne kontrole (podatak dobiven za drugo mjerenje, u prvom mjerenju korelacija nije značajna ali je blizu granice značajnosti).l Osobe koje svoje zdravstveno stanje procjenjuju lošijim izvještavaju o manjoj količni korištenja primarne kontrole. Sekundarna i tercijarna kontrola nisu značajno povezane s varijablom procjene zdravstvenog stanja. Nadalje, utvrđena je značajna korelacija između varijable procjena zdravstvenog stanja i samopoštovanja (podatak dobiven u prvom mjerenju). Također, i analiza varijance je pokazala da se pojedinci visokog i niskog samopoštovanja značajno razlikuju u procjeni zdravstvenog stanja. Osobe koje svoje zdravstveno stanje procjenjuju lošijim imaju niže samopoštovanje.

Samopoštovanje; osobna kontrola razvoja; stresni životni događaji

nije evidentirano