hrvatski

Korelacija boravišnih kvaliteta vrtnoga prostora i njegovih strukturnih svojstava

Povijesni razvoj individualnog boravišnog prostora kod raznih tipova individualne kuće pokazuje znatne razlike u njegovoj strukturi kao i u njegovim potencijalima za stanovanje. Poznato je da su već etruščanska, grčka, antičko-rimska, kao i klasična kineska, japanska, a i islamska kuća posjedovale visoki stupanj boravišnosti. Ova se ispoljavala u prvom redu kroz tijesnu vezu između interijera i eksterijera, kroz veliku povezanost i funkcionalno-formalnu isprepletenost ove dvije prostorne cjeline na čemi se zasnivala njihova posebna kvaliteta stanovanja, prije svega u vrtnom prostoru. Razvojem arhetipa Vile u Europi vrtni je prostor pretežno bio formiran kao sredstvo reprezentacije, moći i društvenog značaja kako to nazočno pokazuju brojne Paladijeve vile. Taj model uređenja boravišnog prostora očuvao se kroz gradsku kulturu u 19. i prešao u 20 stoljeće. Nasuprot toga, u periodu između dva svjetska rata, ponovo se u Europi i Sjedinjenim Američkim Državama javlja integralna osnova boravišnog prostora koja objedinjuje kuću i vrt u jednu cijelinu. Ova se kvaliteta, međutim, u novije vrijeme uvelike izgubila što se očituje napose u odnosu između kuće i njene fizičke okoline, okarakterizirane jednim naglašenim strukturnim kao i socijalnim otuđenjem. Posljedica toga je neznatno korištenje vrta za boravak, u njemu prevladavaju druge za čovjeka manje bitne funkcije kao što su uzgoj bilja, parkiranje i sl. Time ovaj tip stambene izgradnje koja ujedno troši najveće površine zemljišta, gubi svoju glavnu prednost u upotrebi sa sistemima kolektivnog stanovanja. Anketnim istraživanjem su ustanovljeni ekološko-psihološki vidici i društvene individualne performance u pogledu na vrt i njegove pojedinačne elemente. Dobiveni rezultati su potvrdili hipotezu da su u raznolikoj tipologiji individualne stambene izgradnje od ključnog značaja za boravišni potencijal vrta, upravo fizička svojstva i kuće i vrta. Posebno strukturni odnos interijera i eksterijera koji odražava veliku međusobnu povezanost, a sam uređajni koncept vrta osigurava maksimalnu intimnost. To znaći da boravišna kvaliteta samostojeće kuće ovisi dalekosežno o jedinstvenom i međusobno usuglašenom strukturnom konceptu kuće i vrta.

Boravišna kvaliteta vrta; Krajobrazno oblikovanje

nije evidentirano