hrvatski

Zlostavljanje i zanemarivanje djece u obitelji

U posljednjih pet godina uočen je pad broja evidentiranih roditelja počinitelja zlostavljanja ili zapuštanja djece i broja djece koja su u tretmanu socijalne skrbi zbog ugroženog razvoja u obitelji. Istraživanje psihosocijalnih aspekata zlostavljanja i zanemarivanja djece u obitelji pokazuju da to smanjivanje nije odraz stvarnog smanjivanja broja djece čiji je razvoj ugrožen u obitelji, već da je tijekom ratnih godina došlo do povećanja „ tamne brojke“ . Navedene su sugestije za uspješnije rano otkrivanje, evidentiranje, prevenciju i tretman zlostavljanja i zanemarivanja djece u obitelji. Različiti oblici zlostavljanja djece u obitelji poznati su stoljećima, no tek je u posljednjih tridesetak godina taj problem ozbiljno zainteresirao javnost i stručnjake. Danas se čak smatra da je zanemarivanje te tjelesno, psihičko i seksualno nasilje nad djecom u obitelji jedan od najvećih problema suvremenog društva (Archer i Browne, 1988. ; Newberger i sur., 1986. i drugi). Mnoga djeca izložena su nekom od tih oblika nasilja i nebrige u vlastitom domu već od rođenja. Mnoga od njih osjećat će posljedice nasilja i nebrige čitavog života (Hunter i Killistro, 1979. ; Rohner, 1984.). Djeca koja su bila zlostavljana ili/i zanemarivana u djetinjstvu pokazuju čitav niz poremećaja u ličnosti i oboljenja Razvijaju se u odrasle koji teško uspostavljaju zadovoljavajuće odnose s okolinom, češće zanemaruju i odbacuju vlastitu djecu i dr. (Rohner, 1984 ; Wilson i Herrenstein, 1985 ; Ajduković i Pečnik, 1992).

zlostavljanje djece; zanemarivanje djece; teorijski modeli

nije evidentirano