hrvatski

Usporedba ohlađivanja dugovalnim zračenjem i turbulencijom u planetarnom noćnom graničnom sloju atmosfere

Hlađenje zraka u uvjetima vedrih noći i neizraženog strujanja zraka u prvom je redu određeno divergencijom fluksa dugovalnog zračenja. Parametrizacija dugovalnog zračenja izvedena je na temelju emisivnosti i Stefan-Boltzmannovog zakona, pretpostavljajući da je vodena para jedini apsorber zračenja. Parametrizacija turbulentnog fluksa temperature računata je iz O'Brienovog profila. U kratkom vremenskom koraku vjerojatno je turbulentni efekt mnogo veći od dugovalnog zračenja (njihove divergencije), ali u vrlo stabilnim uvjetima, bez značajne advekcije, tijekom noći ta se hijerarhija mijenja i dugovalno-radijacijski efekt, kao sporodifuzivni proced, dominira u ukupnom ohlađivanju, što je poznato iz ranijih teorija i iz iskustva. Model je testiran na podacima Wangara eksperimenta. Rezultati se dobro slažu s motrenjima, mjerenjima i numeričkim simulacijama drugih autora.

spora difuzija; parametrizacija; turbulentni tok

nije evidentirano