hrvatski

Socijalna (ne)prikladnost prosudbe o uzrocima ponašanja temeljene na grupnoj pripadnosti

Cilj disertacije bila je provjera postavki teorije o prikladnosti socijalne prosudbe u području međugrupnog kauzalnog atribuiranja. Objašnjavanje ponašanja pripadnika vlastite i neke vanjske grupe često je pristrano i zasniva se na atribucijama koje pomažu formiranju stereotipa, otežavaju promjenu percepcije suparničke grupe i pojačavaju neprijateljstvo među grupama. Empirijske provjere te pojave, nazvane krajnja atribucijska pogreška, nisu dale jednoznačne rezultate, što se u ovoj disertaciji pokušalo objasniti (ne)prikladnošću pristrane socijalne prosudbe u određenim uvjetima. Nacrt istraživanja (2x2x2x2) uključio je varijable: grupna pripadnost (neutralna ili negativno vrednovana vanjska grupa), vrsta osobne informacije (jasno irelevantna ili pseudorelevantna), način prezentiranja osobnih i kategorijalnih informacija (simultano ili naknadno prezentiranje osobnih), te vrsta ponašanja (poželjno i nepoželjno), s kontrolnom skupinom i mjerama samomotrenja i nacionalnog identiteta kao kontrolnim varijablama. Zavisna varijabla bila je prosudba o uzrocima ponašanja članova ispitanikove, odnosno vanjske grupe. Ispitanici su bili studenti psihologije Filozofskog fakulteta u Zagrebu (N=189). Istraživanje je djelomično potvrdilo postavke teorije opravdanosti socijalne prosudbe, prvenstveno u objašnjavanju uzroka nepoželjnog ponašanja. Dobivena je vrlo velika razlika u rezultatima ispitanika s obzirom na izraženost nacionalnog identiteta, te s obzirom na razinu samomotrenja. Može se zaključiti da će pristranost u objašnjavanju ponašanja članova vlastite u odnosu na članove vanjske grupe ovisiti kako o uvjetima u kojima se ta prosudba donosi, tako i o nekim osobinama procjenjivača. Drugim riječima, neki ljudi će prilikom donošenja socijalne prosudbe voditi više, a drugi manje računa o njenoj opravdanosti ili socijalnoj prikladnosti.

socijalna prikladnost; nacionalni stereotipi; atribucije ponašanja

nije evidentirano