hrvatski

Izazov pedagogiji 21. stoljeća

Autori u ovom radu polaze od teorije determinističkog kaosa, teorije sustava i teorije izbora, razmatrajući prije svega (kaotični) razvojni hod pedagogije od "vještine navikavanja" do pedagogije kao znanosti o odgoju. U tom kontekstu razmatraju zarobljenost pedagogije u tri stara psihologijska obrasca (obrazac neispisane ploče, obrazac filogeneze i obrazac stroja za okidanje) i njihove posljedice na subjekt odgojno-obrazovnog nastojanja - dijete. Tretirajući dijete kao "kaotični sustav u nastanku", determiniran još kaotičnijim ali i za njega determinirajućim sustavima okruženja, autori pred pedagogiju budućnosti postavljaju četiri temeljna pitanja razrješenja pedagoških problema postojećeg sustava: 1. iniciranje promjena sustava vrijednosti unutar pedagogije kao znanosti o odgoju, 2. promoviranju učenika kao jedino vrijednog predmeta nastojanja istraživanja i nastojanja u odgojno-obrazovnoj djelatnosti, 3. izraditi mehanizme praćenja i njima prikladan instrumentarij s visokom osjetljivošću za promjene koje se u sustavu "učenik" zbivaju, 4. izraditi sustav alternativa koje omogućavaju trenutačno i efikasno djelovanje kod promjena koji se u sustavu "učenik" zbivaju, a s ciljem podizanja njegova osjećaja kompetentnosti i odgovornosti za vlastiti razvoj. Pod sintagmama "kaos `malog Ivice`" i "od kaosa u sustavu do usustavljenog kaosa" autori na teorijskoj razini kritički preispituju postojeći odgojno-obrazovni sustav i razredno-predmetni sustav odgoja i obrazovanja te razmatraju mogućnost teorijskog razrješenja postojećih problema pedagogije.

pedagogija kao sustav; učenik kao subjekt

nije evidentirano