hrvatski

Uloga psihosocijalnih čimbenika u dužini životnog vijeka čovjeka

Uvod: Dužina života ljudi posljednjih desetljeća pokazuje pravu revoluciju. Dok je očekivana dužina života na početku 20. stoljeća bila oko 47 godina na početku 21. stoljeća ona iznosi 76 godina. Najbrže rastuća skupina ljudi u ukupnoj populaciji upravo je skupina najstarijih starijih osoba (preko 85 godina). Prateći procese starenja i dužine života brojne studije su pronašle vezu između različitih psihosocijalnih čimbenika, socioekonomskog statusa, općeg zadovoljstva životom, stila života i različitih zdravstvenih čimbenika (uključujući doživljaj vlastitog zdravlja i zdravstveno ponašanje) s jedne strane, te zdravlja i rizika smrtnosti s druge strane. Dosadašnja istraživanja iz ovoga područja na različitim populacijama ukazuju kako su za dužinu života od psihosocijalnih čimbenika posebno značajni: procjena vlastitog zdravstvenog statusa, funkcionalna sposobnost, socijalna podrška, socijalna participacija i zadovoljstvo životom, no istovremeno sociokulturalne osobitosti mogu modificirati povezanost između ovih varijabli. Cilj rada je provjeriti postoji li povezanost sociodemografskih i psihosocijalnih osobina i nekih zdravstvenih čimbenika s dužinom života osoba starije životne dobi, te, ako povezanost postoji, kojeg je smjera i koja je snaga te povezanosti s pojedinim varijablama. Metoda: Uzorak ovog istraživanja sačinjavalo je 469 osoba starije životne dobi s područja grada Zagreba. U uzorku je bilo 208 ili 44, 3% muškarca i 261 ili 55, 7% žena. Nacrt istraživanja je longitudinalni, a podaci su prikupljeni u dvije vremenske točke: 1979. godine te 1994./95. godine. U prvom ispitivanju prikupljeni su podaci o sociodemografskim obilježjima, bolestima i zdravstvenom stanju, medicinskim tretmanima, percepciji vlastitoga zdravlja, zdravstvenom ponašanju, funkcionalnim sposobnostima, psihosomatskim tegobama, socijalnoj participaciji, socijalnoj podršci i zadovoljstvu životom. U drugoj vremenskoj točci prikupljeni su podaci o životnom statusu (umrli/živi) i dobi sudionika. Podaci su prikupljeni posebno konstruiranim anketnim upitnikom primijenjenim u domovima sudionika putem intervjua koji su vodili posebno pripremljeni ispitivači. Rezultati: Za analizu podataka korištene su statističke tehnike analize preživljavanja i to Kaplan— Meierov i Coxov model proporcionalnog rizika. Dobiveni rezultati pokazuju postojanje povezanosti pojedinih varijabli i dužine života osoba uključenih u istraživanje. Varijable koje su pokazale povezanost s dužinom života promatranog skupa osoba jesu: spol, zdravstveno ponašanje, samoprocjena zdravlja, funkcionalna sposobnost i psihosomatske tegobe. Povezanost s dužinom života u pojedinim segmentima uzorka pronađena je za varijable: bračno stanje, zdravstveno stanje, medicinski tretmani i zadovoljstvo životom. S dužinom života nije pronađena povezanost za varijable: stupanj obrazovanja, broj osoba s kojima starija osoba živi, socijalna participacija, socijalna podrška. Spol se i u ovom istraživanju, pokazao varijablom koja je značajno povezana s očekivanom dužinom života ljudi – starije osobe ženskog spola promatranog uzorka u trenutku prikupljanja podataka na početku praćenja, mogle su očekivati da im preostaje više od jedne trećine (38, 3%) duži životni vijek nego starijim muškarcima. Osobe s rizičnijim zdravstvenim ponašanjem suočene su s rizikom kraćeg životnog vijeka u odnosu na osobe s manje rizičnim zdravstvenim ponašanjem. Osobe s boljom samoprocjenom zdravlja imaju veću šansu za duži životni vijek. Funkcionalna sposobnost se pokazala varijablom koja statistički značajno pridonosi mogućnosti predviđanja trajanja života samo ako se u analizi uzme u obzir i životna dob osoba. Rizik je ranije smrti to manji što osoba ima bolju funkcionalnu sposobnost. Osobe koje su imale veći broj bodova na ljestvici psihosomatskih simptoma izložene su povećanom riziku ranije smrti. Postoje spolne i dobne razlike u povezanosti pojedinih varijabli s dužinom života. U različitim skupinama sudionika skup varijabli koje sudjeluju u prognozi dužine života nije jednak, a različita je i snaga povezanosti s trajanjem života. Tako je broj faktora koji sudjeluju u predviđanju dužine života kod osoba starije dobi i žena manji u odnosu na mlađe osobe odnosno muškarce. Zaključak: Iako većina ljudi svoj životni vijek smatra određenim vlastitom sudbinom, podaci ovoga istraživanja to ne podupiru, jer je dužina života povezana s pojedinim psihosocijalnim faktorima pa je time i djelomično pod našom kontrolom.

Starenje; očekivana dužina života; psihosocijalni faktori; demografske osobine; samoprocjena zdravlja; funkcionalna sposobnost; psihosomatski simptomi; socijalna podrška; socijalna participacija; zadovoljstvo životom

nije evidentirano