hrvatski

Klasifikacija ratnih ozljeda kostiju lica

Strijelne i eksplozivne ozljede specifične su kako po mehanizmu nastanka tako i po rezultirajućim oštećenjima. Zbog toga ratne ozljede kostiju lica nismo mogli adevkatno klasificirati prema postojećim mirnodopskim klasifikacijama koje su prvenstveno namijenjene ozljedama tupim udarom (prometu, nasilju, pri padu i sl.). Krenula sam od pretpostavke da se analizom ratnih ozljeda koje smo liječili tijekom domovinskog rata može uspostaviti adekvatna sistematizacija i razvrstavanje. U uvodnom dijelu rada prikazala sam razlike u etiologiji mirnodopskih i ratnih prijeloma, kiruršku anatomiju kostiju lica, te postojeće klasifikacije prijeloma kostiju lica. Nadalje sam prikazala balistiku ratnih ozljeda, odnosno specifičnosti mehanizma ozlijeđivanja pri eksplozivnim i strijelnim ozljedama s posebnim osvrtom na balistiku splanhnokranijuma. Ispitivanje ratnih ozljeda provela sam u 262 ranjenika liječena zbog eksplozivnih ili strijelnih ozljeda kostiju lica u Klinici za kirurgiju lica, čeljusti i usta Medicinskog fakulteta u Zagrebu od 1.8.1991. do 30.11.1995. Analiza lokalizacije i opsega ozljede kosti lica provedena je na temelju kliničkog, radiološkog i intraoperativnog nalaza. Podaci o sredstvu ranjavanja, točnoj lokalizaciji, obliku i veličini ulazne i izlazne rane, kao i svi ostali relevantni podaci prospektivno su unoτ eni u adekvatni kartona, a zatim uneseni u kompjuter (tip PC) u traumatološku bazu podataka s 128 zapisa za svakog bolesnika. Podaci su unoτ eni prospektivno od rujna 1991.g. do danas. Temelj analize je bio utvrđivanje opsega i lokalizacija prijeloma u korelaciji s vrstom ozljeda, tipom ozljede i smjerom penetracije projektila, posebno za srednje lice a posebno za mandibulu. Prema vrsti ozljede sam podijelila u one izazvane krhotinama eksplozivnih tijela i one izazvane mecima. Eksplozivne sam ozljede nadalje podijelila obzirom na sredstvo ranjavanja u ozljede gelerima artiljerijskih projektila, ozljede gelerima nagaznih i poteznih mina i ozljede sekundarnim projektilima. Strijelne sam ozljede podijelila obzirom na sredstvo ranjavanja na ozljede mecima velike brzine, ozljede mecima niske brzine i ozljede mecima iz pištolja. Prema tipu ozljede sam podijelila na ustrijele, prostrijele i avulzivne ozljede, a prema smjeru penetracije projektila na transverzalne, kose, tangencijalne, aksijalne i anteroposteriorne. U analizi ozljeda srednjeg lica korelacijom broja i lokalizacija pogođenih ključnih segmenata (facijalnih podupirača) utvrdila sam da su se ove ozljede mogle razvrstati u pet srodnih grupa. Na temelju ovih pet grupa uspostavila sam podjelu ozljeda srednjeg lica na : transorbitalne, transmaksilarne, palatoalveolarne, centralne i tangencijalne. Za transorbitalne ozljede je bila karakteristična penetracija projektila kroz orbitu s lomom zidova i dna orbite i ozljedom bulbusa. Za transmaksilarne je bila karakteristična penetracija projektila kroz maksilarni sinus s lomom zidova i krova sinusa, a za palatoalveolarne penetracija kroz greben i nepce s gubitkom većeg broja zuba. Za centralne ozljede je bila karakteristična destrukcija centralnog dijela lica, a u tangencijalnih tangencijalni lom splanhnokranijuma. Za svaku grupu navedene su balističke i kliničke značajke. Pri usporednoj primjeni klasičnih i nove klasifikacije pokazalo se da su se prema klasičnim klasifikacijama mogle razvrstati svega petina ozljeda srednjeg lica, a prema novoj sve bez iznimke. Za ozljede mandibule također sam izvršila analizu i korelaciju pogođenih lokalizacija i opsega loma s navedenim parametrima. Pokazalo se da je istovremena fraktura dviju ili više susjednih lokalizacija nastupila je u 65.6% ekplozivnih ozljeda i 49.2% strijelnih ozljeda, a istovremeni defekt dviju i više lokalizacija u 61.2% eksplozivnih ozljeda i 57.8% strijelnih. Zbog toga sam za potrebe egzaktne evaluacije ozljeda mandibule proširila postojeću razdiobu prema anatomskim lokalizacijama. Svaku anatomsku lokalizaciju razdijelila sam u dodatne arelale šifrirane brojevima. Prednosti predložene klasifikacije strijelnih i eksplozivnih ozljeda kostilju lica su što je primjenjiva u svih ratnih ozljeda, jednostavna i u praksi primjenjiva jer se vrši na temelju kliničkog i radiološkog nalaza. Ozljede klasificirane po ovoj klasifikaciji mogu međusobno uspoređivati i ocjenjivati i obzirom na opseg i obzirom na lokalizaciju prijeloma, a na temelju uvrštenja pojedine ozljede u neku od predloženih grupa može se bez kliničke i radiološke dokumentacije rekonstruirati opseg i lokalizacija ozljede za svakog pojedinog ranjenika.

eksplozivne ozljede; kosti lica

nije evidentirano