hrvatski

Teške kovine u čeličanskoj elektropećnoj prašini

U okviru gospodarenja otpadom, koje obuhvaća i odabir rješenja za njegovo zbrinjavanje, bilo uporabom u vlastitim tehnološkim procesima, bilo prerađen u drugim industrijskim granama ili odgovarajućom obradom prije eventualnog odlaganja na propisanim odlagalištima, u Željezari Sisak se pristupilo sustavnom istraživanju fizikalno-kemijskih karakteristika metalurškog otpada kao i njegovog ponašanja u interakciji sa okolišem. Elektropećna prašina, kao metalurški otpad, razvrstana je prema US EPA klasifikaciji iz 1980.godine u opasni tehnološki otpad oznake K061. Elektropećna prašina Željezare Sisak svrstana je u opasni otpad na temelju ispitivanja fizikalno-kemijskih karakteristika od strane za to ovlaštenog laboratorija i dodijeljen joj je ključni broj *10 02 03, sukladno pravnim propisima Republike Hrvatske. Kako zbrinjavanje opasnog otpada nije moguće izravnim odlaganjem na tlo, ukazala se potreba pronalaženja rješenja za zbrinjavanje elektropećne prašine na ekološki prihvatljiv i ekonomski opravdan način. Naime, elektopećna prašina iz procesa proizvodnje čelika u čeličani Željezare Sisak, svojedobno je služila kao dodatak pri izradi sinter-mješavine za potrebe proizvodnje sirovog željeza visokopećnim postupkom. Zbrinjavanje elektropećne prašine na taj način bilo je jedino ekonomski opravdano radi iskorištavanja njezinog željezonosnog dijela, dok ekološka prihvatljivost tog načina zbrinjavanja opasnog otpada nije bila zadovoljena. Naime, teške kovine od elektropećne prašine kao toksični sastojci samo su mijenjali svoju matičnu osnovu tj. iz elektropećne prašine bivali preseljeni i ukoncentrirani u mulj ispirača visokopećnih otpadnih plinova. Zatvaranjem proizvodnje sirovog željeza u visokim pećima, napušten je i taj, ionako nepotpun način zbrinjavanja elektropećne prašine, a novonastale količine se otada privremeno odlažu u krugu tvornice i svakim su danom sve veća opasnost za okoliš. Radi pronalaženja mogućnosti i odabira optimalnog postupka zbrinjavanja nagomilanih količina opasnog metalurškog otpada provode se sustavna istraživanja od kojih je ovdje prikazan samo dio koji se odnosi na ispitivanje sadržaja teških kovina u elektropećnoj prašini, kao i međusobne povezanosti udjela teških kovina Zn, Pb, Cd s masenim udjelom željeza čiji oksidi čine osnovu tog otpada. Ostale kovine poput bakra, kroma i nikla nisu istraživane na isti način kao Zn, Pb i Cd s obzirom da je ispitivana prašina nastala u postupcima proizvodnje ugljičnih čelika te su u njoj koncentracije tih kovina vrlo niske.

elektropećna prašina; teške kovine; opasan otpad

nije evidentirano