hrvatski

Suodnos demografije i historiografije u istraživanju ljudskih gubitaka

U radu se složeni odnos demografije i historiografije sagledava samo u sklopu jednoga područja istraživanja: istraživanja ljudskih gubitaka Jugoslavije, prije svega Hrvatske 1941.-1945. godine. Taj logičan i nužan suodnos u nas je dijelom "poremećen" činjenicom što je uglavnom demografija davala približne procjene o ljudskim gubicima 1941.-1945. godine, brkajući početno demografske sa stvarnima ljudskim gubicima (otuda i "mitski broj" o 1, 7 milijuna stradalih), i to sve do rezultata opet demografskih istraživanja Bogoljuba Kočovića (1985.) i Vladimira žerjavića (1989.). Potom su, uz kratkotrajnu historiografsku prevlast, glavni rezultati istraživanja postignuti u onima interdisciplinarno utemeljenima, odnosno širima od demografskih i historiografskih obuhvata. Pokazalo se, pritom, da se standardnom demografskom metodom ne mogu istražiti i sve strukture te svojstva i određenja stradalih, osobito, primjerice, brojevi određenih počinitelja zločina. Problemi nastali zbog toga dijelom nište prednosti suodnosa demografije i historiografije, što pridonosi i otvaranju mogućnosti manipulacije stradalima i politizacije istraživanja ljudskih gubitaka u nas.

Demografija, Historiografija, Ljudski gubici, Hrvatska 1941.-1945.

nije evidentirano