hrvatski

Papinski posjedi na istočnojadranskom prostoru

U korespondenciji dvojice rimskih biskupa, Vigilija (537.-555) i Grgura I. Velikog (590.-604.), pronalaze se podaci i o patrimoniju sv. Petra u Prevalitani (patrimonium Praevalitanum), Dalmaciji (Dalmatiarum patrimonium, patrimonium in Dalmatia) i u Istri - zajedno sa ravenskim (patrimonium Ravennatae et Histrianum). Upravitelji patrimonija sv. Petra u Dalmaciji (rectores) bili su ujedno i papinski predstavnici u Salonitanskoj odnosno Dalmatinskoj crkvi. Kao papinski predstavnici, unatoč činjenici da su bili s najnižim crkvenim redovima, imali su iznimno velike ovlasti spram dalmatinskog i salonitanskog visokog klera. Od kraja 6. st. u vrelima se više ne spominje papinski patrimonij na istočnojadranskim prostorima. Ipak, nije isključerno da je postojao i u narednim stoljećima, te da su prihodi ubirani od papinskiog patrimonija služili za otkup zarobljenika u Dalmaciji i Istri u vrijeme pape Ivana IV. (640.-642.). Nije jasno kad su rimski pape izgubili svoje posjede na istočnojadranskim prostorima.

Itočni Jadran; Dalmacija; Salona; Istra; papinski posjedi; papa Vigilije; papa Grgur I. Veliki

nije evidentirano