hrvatski

Vojna služba - faktor unapređenja društveno-političkoga statusa?

Razmatrajući dva aspekta vojnih organizacija- organizacijski i vrijednosno-normativnii u ovom se radu pokušavaju razmotriti utjecaj vojne službe na unapređenje građanskih prava i društvenog položaja žena, etničkih/nacionalnih manjina i homoseksualaca/lezbijki. Prvo, u pogledu organizacijskih obilježja, kao centralno pitanje razmatrat će se ustroj vojne službe. Odsluženje vojnoga roka na više je načina usko povezano s pitanjima građanskih prava i dužnosti, a samim time i građanske pripadnosti, što se najočitije vidi kroz koncept vojnika-građanina (citizen soldier). Pristupanje vojsci kroz povijest je deprivilegiranim skupinama? pružalo priliku da unaprijede svoj društveno-politički status. Drugo, tradicionalna vrijednosno-normativna obilježja vojnih organizacija, odnosno vojna (sub)kultura, legitimira ili delegitimira postojeće diskriminacijske prakse spram nositelja drugačijih, jednom rječju "drugih" identiteta. Suvremene oružane snage postaju inkluzivnije i tolerantnije te usvajaju antidiskriminacijske odredbe. Istovremeno, većina oružanih snaga prolazi kroz organizacijske promjene. Sve više vojski ukida opću vojnu obvezu, dok se u većini preostalih o mogućnosti ukidanja vojne obveze vodi javna rasprava. Vojna služba postaje osobni izbor, čime se ukida smisao pojma građanina-vojnika. Oružane snage prestaju biti platformom za ostvarenje političkih prava i unapređenje društvenog statusa.

vojna služba; građanska prava i dužnosti; društveni status; vojna kultura; identitet; etničke/nacionalne manjine; spolne/rodne manjine

nije evidentirano