hrvatski

Etničke manjine i eurointegracijski izazov: Hrvatska i Europa

Budući da globalizacijski i eurointegracijski procesi nameću nova pitanja identiteta, pa tako i pitanja identiteta manjinskih etničkih skupina, definiranje pojmova se ne nameće samo kao teorijsko pitanje oko kojeg se sukobljavaju različita gledišta nego i stvarno egzistencijsko pitanje za pripadnike manjinskih skupina. Još od Westfalskog mirovnog ugovora (1648.) pri sklapanjima mira, a napose od ustanovljenja Lige naroda, postavlja se manjinsko pitanje. No na skliskom terenu definiranja pojmova postoji niz razlika u njihovu razumijevanju. Naime, iz definicija proizlazi i reguliranje prava manjinskih skupina na razini međunarodne zajednice i u konkretnim društvima. Status i prava tiču se barem triju aktera: države unutar koje živi etnička/nacionalna manjina, pripadnika same etničke/nacionalne manjine i (ako postoji) matične države (nacije). Na temelju analize reguliranja manjinskih prava u Hrvatskoj i petnaest zemalja Europske unije utvrđuje se da na području definiranja i regulacije položaja manjina postoje razlike koje prvenstveno ovise o samopercepciji pojedine države u pogledu etničke različitosti, odnosno homogenosti (kao građanske, nacionalno homogene, višeetničke, višenacionalne… ). Manje-više opći konsenzus o pravu na različitost i o važnosti toga prava u stvarnosti se raspršuje kroz različite oblike selektivnog negiranja toga prava, odnosno u njegovu selektivnom provođenju.

etničke manjine; etnička različitost; imigranti; zaštita manjina; Hrvatska; Europa; eurointegracija

nije evidentirano