hrvatski

Globalizacija - i etnojezični/komunikacijski razmjeri

Je li globalizacija opći proces, na dobrobit svih ljudi – da bi svijet bio jedinstven, a dovodi li njezin trenutni oblik (anglojezični i anglokulturni) do boljeg sporazumijevanje u svjetskim razmjerima, ili do nametanja jedne odjelite kulturne formulacije, koja ima vrijednosti po sebi i za druge, ali koja je i osobita, pa zato provincijalna – dakle, ograničena i zapravo suprotna ideologiji koju zagovora. U globalizacijskim razmjerima, neminovno se javlja rascjep između tzv. velikih naroda, koji, tobože, diktiraju proces, i tzv. malih naroda, koji se prilagođavaju, ali i u kojima samima se javlja unutarnja borba ili rascjep između pobornika njihove ipak-povijesne-važnosti, koji negiraju malenost – što je često točno, iako nerijetko prelazi u megalomaniju – i tzv. "praktičnih realista". Ta je grupa obično podjednako emotivno određena, kao i prva, uvjetno rečeno nacionalistička. "Praktičari" znaju kako je – i oni su u trendu, u modi. Ali ne shvaćaju da je njihov moderizam prolazan, i da prolazi sve brže i brže upravo u globalizacijskom svijetu. Oni su moderni, anglojezični (koliko mogu biti), ali su i pod "dojmom", dakle pod utjecajem ideologije. No trenutna globalizacijska ideologija nije vječna. Kakva globalizacija i za koje mogućnosti – o tome će autor pokušati razviti tezu, da naša sociologija, antropologija i lingvistika moraju se konačno nositi s problemom znanstvene analize emocije – emocija koje su pozitivne u smislu društvenoga razvitka, i emocije koje to nisu.

globalizacija; jezik; komunikacija; ideologije; veliki narodi; mali narodi; racionalnost i emocije

nije evidentirano