hrvatski

Istarsko vrijeme prošlo

Prilozi objelodanjeni u ovoj knjizi nastali su u tijeku autorovih desetljetnih (1967.-1977.) intelektualnih i znanstvenih lutanja raskrižjima istarske Klio, po putokazima i bespućima njezinih ideoloških, sadržajnih i metodoloških laviranja, padova i uspona. Iako heterogeni po sadržaju, fragmentarni i naoko nepovezani, ti radovi ipak gravitiraju istome središtu i teže autorovoj osnovnoj preokupaciji: proniknuti u suštinu osebujnih fenomena istarske prošlosti i osvijetliti nastojanja nekih angažiranih, naprednih ili nazadnih djelatnika - povjesničara, ljubitelja i prikupljača starina, nacionalnih i nacionalističkih pregalaca - kojih su vjerodostojna ili kriva tumačenja burnih zbivanja u Istri utisnula gotovo neizbrisiv pečat ne samo starijoj već i novijoj istarskoj historiografiji. Dokumentirano su prikazani najznačajniji trenuci i političke prilike u kojima je počelo nicati zanimanje za istarsku povijest i opisani prvi pokušaji stvaranja sinteze, rast i krivudanje historiografskih dostignuća po stranputicama političkih i nacionalnih kontroverzija druge polovice XIX. i prvih desetljeća XX. stoljeća. U drugom je dijelu knjige autor pokušao - na osnovi literature, objavljenih izvora i vlastitih arhivalnih studija - rekonstruirati i "oživjeti" neka važnija pitanja gospodarske, etničke, kulturne i političke povijesti Istre, osobito njezina dijela pod vlašću Mletačke Republike. Iako je poznata sentencija - "Historia quoquo modo scripta delectat" - koju je prije više od dvije tisuće godina izrekao profinjeni rimski pisac Gaius Plinius Caecilius Secundus Minor u petoj knjizi svojih "Epistola", sačuvala svoju vitalnu privlačnost od Tacitovih "Anala" do "Annales" Marca Blocha i Luciena Febvrea, pa sve do našega doba, suvremeni pristup povijesnim fenomenima bitno je drukčiji: dok politička događajnica pripada prošlosti, zaokret prema istraživanju društvenih struktura u razvoju velika je šansa suvremenosti, a daljnje produbljivanje toga metodološkog sustava preokupacija bliže budućnosti.

Barban; Ivan Kukuljević Sakcinski; Carlo Combi; gospodarske i demografske krize

nije evidentirano