hrvatski

Albert Einstein

Albert Einstein, čuveni njemački fizičar, jedan je od najistaknutijih stvaratelja 20. stoljeća. Rodio se 14. ožujka 1879. u Ulmu u obitelji njemačkih Židova. Sve do svoje treće godine nije progovorio, ali je pokazivao nevjerjovatnu radoznalost i izuzetnu moć shvaćanja kompliciranih matematičkih koncepata te je s 12. godina samostalno naučio temelje geometrije. Školovanje, započeto u rodnoj Njemačkoj, nastavio je u Italiji i zatim Švicarskoj, gdje je studirao matematiku i fiziku na Visokoj Tehničkoj školi u Zürichu. Mrzio je školski sutav, nemaštoviti školski duh i postojeće metode učenja, te je često izostajao s predavanja i koristio to vrijeme učeći fiziku na svoj način i svirajući violinu. Sve ispite položio je proučavajući zabilješke svog kolege i diplomirao je 1900. godine. 1902. zaposlio se u Patentnom uredu u Bernu gdje ostaje sve do 1909. U tom razdoblju nastali su njegovi najznačajniji radovi koji su promijenili dotadašnje poimanje prirode ili su uvodili nove koncepte u znanost. Godine 1905. obranio je doktorat na ciriškom sveučilištu s disertacijom Novi način određivanja molekularnih dimenzija objavljenoj u prestižnom časopisu Annalen der Physik. Četiri godine kasnije (1909.) postaje izvanredni profesor teorijske fizike na sveučilištu u Zürichu, i redovni profesor na Visokoj Tehničkoj školi. Tijekom 1911. predaje na sveučilištu u Pragu, a 1912. se vrača na sveučilište u Zürich. Od 1914. godine postaje direktor Kaiser-Wilhelm instituta u Berlinu i član Pruske akademije znanosti. U Berlinu radi na svojoj teoriji gravitacije, koja je sadržana u općoj teoriji relativnosti, objavljenoj u dopunjenom obliku 1916. godine. Po dolasku Hitlera na vlast 1933. Einsteinu su oduzete sve funkcije. U znak protesta Einstein odriče se njemačkog državljanstva i odlazi u Sjedinjene Države, gdje do kraja života radi u Institutu za viša znanstvena istraživanja u Princetonu. Umro je 18. travnja 1955. godine u 76-oj godini života u Princetonu, New Jersey. Njegovo najpoznatije djelo je teorija relativnosti koja je ne samo od osnovne važnosti kao temeljni okvir za daljnji razvoj teorijske fizike, već duboko zahvaća i u filozofske koncepcije, napose o prostoru i vremenu, a povrh toga u probleme kozmologije. Einstein je dao fizici i druge vrlo važne priloge: uveo je hipotezu o kvantima svjetlosti ili fotonima tj. pretpostavku da se svjetlost može shvatiti i korpuskularno, kao roj čestica, kada se trebaju objasniti neke pojave, napose fotoefekt ; izveo je prve kvantne zakone za materiju. Posebno važan je njegov rad na polju induciranoga zračenja, što je postalo teorijskom osnovom za lasere. Autor je izuzetno značajnih radova na području Brownovog gibanja (koji su dali indirektan dokaz za postojanje atoma i prije eksperimentalne potvrde), kvantne statistike za bozone, ili čestice cjelobrojnog spina, te zakona po kojem se računa toplinski kapacitet kristala. Za svoj « ; ; ; ; ; fotoelektrični zakon i rad u području teorijske fizike» ; ; ; ; ; primio je 1921. Nobelova nagrada za fiziku.

Einstein; životopis

nije evidentirano