hrvatski

Josip Stojanović, protivnik "apostola himbenoga svita"

Brodski franjevac Josip Stojanović (1746-1814) – kapelan brodske regimente za vrijeme austrijsko-pruskog rata (1778-1781) te gradiške regimente za vrijeme austrijsko-turskoga rata (1788-1791) – već je u svojem vremenu bio poznat kao vrstan govornik. O tomu svjedoče njegovi tiskani govori "Kratak pridgovor duhovni" (Osijek, 1780 ; objavljen i na njemačkome pod naslovom "Anrede an die k. k. Slavonischen Brooder"), "Dvostruka ljubav otvorena u prikazalištu od Josipa Stojanovića" (Osijek, 1787) te "Smrt priuzvišenoga gospodina Gedeona Loudona" (Budim, 1794), a također ne treba zaboraviti da je Grgur Čevapović u djelu "Synoptico-memorialis catalogus observantis minorum Provinciae S. Ioannis a Capistrano" (Budim, 1823) zabilježio kako na tiskak čekaju njegove "znamenite Nedjeljne besjede", o kojima danas ništa ne znamo. Ipak, književna povijest Stojanovića ponajprije pamti po dva kratka nabožna spjeva: "Tužba duše i tila osudjena" (Budim, 1794) i "Uspomena općenskoga suda" (Budim, 1795) u kojima se obradom vrlo stare teme o Sudnjem danu, četiri posljednje stvari u životu svakoga čovjeka te prepirci (prenju) duše i tijela autor očito pokušao suprotstaviti Voltaireovim prosvjetiteljskim idejama. U tekstovima se uočava utjecaj Marulićeva "Govoren'ja svetoga Bernarda od duše osujene", Evanđelja po Mateju, Ivanošićeva "Svemogućeg neba i zemlje Stvoritelja", a čini se da je poznavao i "Sud pokonji" Jurja Žuvetića s kraja 16. stoljeća, prijevod prikazanja "Christus iudex" Stefana Tuccija.

Josip Stojanović, slavonska nabožna književnost

nije evidentirano