hrvatski

Sindrom SAPHO - prikaz bolesnice liječene kombiniranom farmakoterapijom i pamidronatom

Seronegativne spondilartropatije su skupina upalnih reumatskih bolesti koje odlikuje zahvaćanje aksijalnog skeleta i sakroilijačnih zglobova (SIZ) te visoka učestalost antigena HLA B27 u populaciji bolesnika. Uz dobro definirane entitete (AS, ReA, PsA i enteropatski artritis) u skupini SnA postoji niz entiteta koji se ne mogu ubrojiti niti u jednu od spomenutih jasno definiranih kategorija, a jedan od takvih je i sindrom SAPHO. U radu je prikazana bolesnica u dobi od 35 godina s dugom anamnezom kožnih promjena opisivanih različitim opisnim dijagnozama (uglavnom kao sterilna pustuloza). Istodobno je obrađivana zbog povremene otekline sternoklavikularnog zgloba shvaćenog kao Tietzeov sindrom te bolova u kukovima koji su shvaćeni kao OA kuka. Radiološki nalaz skleroze u podrućju lijevog SIZ i krila lijeve bočne kosti pobudio je sumnju na osteoplastični tumor što bioptički nije dokazano. Na temelju nalaza kožnih promjena (pustule i akne) i afekcije lokomotornog sustava (artritis, osteitis) je nakon pregleda u reumatološkoj ambulanti postavljena dijagnoza SAPHO (akronim od synovitis-acne-pustulosis-hyperostosis-ostitis) sindroma. Budući da primjena analgetika i NSAR nije imala bitnog učinka u terapiju su uvedeni glukokortikoidi u maloj dozi (<0, 5 mg/kg)te temeljni antireumatik (sulfasalazin), a naknadno i pamidronat (mjesečno 1 mg/kg i.v.). Nakon 6 mjeseci ove kombinirane terapije došlo je do značajnog povlačenjaupalnih pokazatelja, normalizacije biljega koštane pregradnje i poboljšanja radiološkog nalaza SIZ. No zbog perzistiranja bolova uzrokovanih promjenama na lijevom kuku te posljedične značajnefunkcionalne nesposobnosti je bolesnici ugrađena totalna endoproteza lijevog kuka s dobrim kratkoročnim rezultatom, a problem izbora daljnjeg medikamentoznog liječenja ostaje i dalje otvoren.

SAPHO sindrom; prikaz bolesnika

nije evidentirano