hrvatski

Studenti predškolskoga odgoja u procesu vrednovanja/ samovrednovanja na nastavi hrvatskoga jezika

Programski sadržaji predmeta Hrvatski jezik na prvoj godini studija predškolskoga odgoja prilagođeni su posebnim zadaćama za koje se studenti pripremaju tijekom studija: odgoj djece vrtićke / predškolske dobi i briga za njih. Kako takav posao napose zahtijeva sposobnost stvaranja i izražavanja u jeziku (posebice u okviru komunikativne i estetske njegove funkcije), prilagođenu različitim medijima (govornom, pisanom, glumačkom itd.), a s druge strane zahtijeva kompetentno poznavanje hrvatskoga standardnog jezika u svim njegovim funkcionalnim stilovima, studenti kroz kreativne radionice koje obuhvaćaju kreativno pisanje, čitanje, retoričke vježbe, glumu i sl., dakle jezičnu praksu, stječu i potvrđuju jezična znanja u procesu samovrednovanja i vrednovanja, a u duhu postavki nizozemskoga teoretičara kulture Johana Huizinge (1992) - kroz jezičnu igru. Takav se način rada pokazao kao vrlo djelotvoran metodički postupak koji nije samo unaprijedio formalna jezična znanja studenata, nego je potaknuo i razvoj kreativnosti u jeziku i onda kada je riječ o njegovoj pisanoj, i kada je riječ o njegovoj govornoj formi.

hrvatski jezik, nastava, studenti

nije evidentirano

engleski

Pre-school teacher trainees and assessment/self-assessment process in croatian language instruction

Programski sadržaji predmeta Hrvatski jezik na prvoj godini studija predškolskoga odgoja prilagođeni su posebnim zadaćama za koje se studenti pripremaju tijekom studija: odgoj djece vrtićke / predškolske dobi i briga za njih. Kako takav posao napose zahtijeva sposobnost stvaranja i izražavanja u jeziku (posebice u okviru komunikativne i estetske njegove funkcije), prilagođenu različitim medijima (govornom, pisanom, glumačkom itd.), a s druge strane zahtijeva kompetentno poznavanje hrvatskoga standardnog jezika u svim njegovim funkcionalnim stilovima, studenti kroz kreativne radionice koje obuhvaćaju kreativno pisanje, čitanje, retoričke vježbe, glumu i sl., dakle jezičnu praksu, stječu i potvrđuju jezična znanja u procesu samovrednovanja i vrednovanja, a u duhu postavki nizozemskoga teoretičara kulture Johana Huizinge (1992) - kroz jezičnu igru. Takav se način rada pokazao kao vrlo djelotvoran metodički postupak koji nije samo unaprijedio formalna jezična znanja studenata, nego je potaknuo i razvoj kreativnosti u jeziku i onda kada je riječ o njegovoj pisanoj, i kada je riječ o njegovoj govornoj formi.

croatian language, students and the education in croatian language

nije evidentirano