hrvatski

Hrvatskoglagoljska legenda o svetom Pavlu Pustinjaku

Legenda o sv. Pavlu Pustinjaku pripada Jeronimovim latinskim monaškim biografijama i svoje porijeklo vodi još iz doba početka egipatskog monaštva. U svim stoljećima srednjega vijeka bila je popularna u istočnim i zapadnim kršćanskim književnostima. Vrlo brzo prevedena na grčki (već prije 6. stoljeća), a ubrzo zatim i na orijentalne jezike, legenda je u raznim dužim i kraćim verzijama činila dio zbornika, menologija i sinaksarija, koji su se upotrebljavali u istočnoj književnocrkvenoj tradiciji. Gotovo istovremen bio je njezin književni put i na Zapadu. Uključena je zajedno s drugim legendama o egipatskim pustinjacima (koje je nadmašila breojem rukopisa) u korpus hagiografskih tekstova Vitae Patrum, u tom je obliku prevedena na mnoge europske nacionalne jezike i doživjela je brojna rukopisna i tiskana izdanja. Dok su slavenske ćiriličke književnosti upoznale prerade ove originalno latinske legende iz grčkih hagiografskih zbornika (mineji, sinaksariji, zbornik Siemeona Metafrasta), hrvatskoglagoljska književnost susrela s dvije tradicije "žitja": starijom, grčkobizantskoslavenskom i mlađom, latinskom. Iz nekad vjerojatno većeg broja legendi hrvatskoglagoljska književnost sačuvala je pet tekstova, dva teksta u zbornicima od kojih je jedan iz druge polovice 15. stoljeća samo fragmentarno očuvan (Akademijin glagoljski fragment 32b), a drugi iz 16. stoljeća sačuvan je u cijelosti u Žgombićevu zborniku i tri teksta u brevijarima, u rukopisnom II. novljanskom iz 1495. i u tiskanim, Baromićevu iz 1493. i Brozićevu brevijaru iz 1561. Hrvatskoglagoljski zbornički tekstovi pripadaju istoj redakciji i za sada su jedina potvrda o postojanju staroslavenskoga prijevoda grčke "b" verzije (prema Bidezu) legende o sv. Pavlu Pustinjaku. Brevijarski tekstovi dio su liturgijske baštine hrvatskih pavlina glagoljaša (istarsko-primorski vikarijat), koji su crkveno središte imali u crkvi sv. Nikole na Gvozdu. Pavlini su za liturgijske potrebe preveli s latinskoga legendu o začetniku svoga reda. Tako je ona sačuvana u pavlinskom II. novljanskom brevijaru i u dvama putnim brevijarima. Dvostruku porijeklo hrvatskoglagoljskih legendi upućuje na dvostruku književnu orijentaciju hrvatske srednjovjekovne književnosti koja je u počecima bila pod utjecajem grčkobizantskoslavenskih izvora, a kasnije pod utjecajem zapadnih uzora. U knjizi su svi glagoljski tekstovi objavljeni u latiničkoj transliteraciji i s kritičkim aparatom.

Život sv. Pavla Pustinjaka; hrvatskoglagoljska književnost; pavlini

nije evidentirano