hrvatski

Fleksibilizacija rada i novi oblici solidarnosti u društvu

Koristeći podatke zadobivene u istraživanju pokušava se projekt fleksibilizacije ocijeniti imajući u vidu aktualno stanje u Hrvatskoj, na gospodarskom i socijalnom planu, ali pogotovo na planu mentaliteta i općih očekivanja. Naravno da nam istraživanja mogu usmjeriti napore u smjeru stvaranja one "pozitivne fleksibilizacije" koja će imati u vidu ne samo gospodarske i socijalne, nego i etičke kriterije. Fleksibilnost radne snage s ciljem povećanja konkurentnosti, ali i smanjenja siromaštva, povlači za sobom niz ostalih pitanja koja čine pretpostavku jedne uravnotežene fleksibilizacije i koju u Hrvatskoj valja riješiti. Neki elementi koji proizlaze iz istraživanja (Hrvatski Caritas i Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve o socijalnoj situaciji u Hrvatskoj ; "Aufbruch", itd.) ukazuju tako npr. da fleksibilizacija ne može polučiti pozitivne rezultate ukoliko u sebi ne sadrži mehanizme kontrole i nadzora, ali i donose podatak koji pokazuje veliko nepovjerenje hrvatskih građana u sama "pravila igre" na tržištu rada. Pozitivan je podatak da bi veliki postotak građana prihvatio doškolovanje i prekvalifikaciju, a negativan onaj koji upućuje na veliku bojazan oko promjene radnog mjesta. Ovi elementi mogu biti putokazi koje valja uvažiti. Fleksibilizacija je pogodno sredstvo i za uspostavljanje novih oblika solidarnosti u hrvatskom društvu. Podaci istraživanja upućuju na činjenicu da je govor o solidarnosti koja neće ostati samo osobni solidarni osjećaj pojedinca nego postati društveni i politički čimbenik usko povezan s pitanjem gospodarskih standarda. Suprotno očekivanjima, dakle, viši standard proizveo bi veću strukturalnu solidarnost, dok gospodarski problemi koče razvoj solidarnosti. Razvoj tržišta rada, eventualno putem veće fleksibilizacije rada koja bi omogućila veći socijalni standard hrvatskih ljudi, jest conditio sine qua non svakog govora o strukturalnoj, dakle, sistematskoj, a ne samo individualnoj, solidarnosti. Kako se, međutim, ne bi dogodio ponovni pad u razne oblike "državne solidarnosti", gdje se kao solidarnost definira ono što je dužnost države, razvoj institucionalizirane i individualne solidarnosti moraju ići usporednim korakom. U tom smislu valja razmotriti neke utjecaje koje fleksibilizacija i nova solidarnost mogu imati na obitelj, nezaposlenost, životni standard, ali i ulogu politike u ovom procesu.

Pozitivna fleksibilizacija; tržište rada; hrvatsko gospodarstvo; državna solidarnost; životni standard

nije evidentirano