hrvatski

Actio exercitoria

Actio exercitoria uvedena je najkasnije krajem 2. stoljeća p.n.e. kao rezultat procvata rimske pomorske trgovine. Ova tužba ne pretpostavlja nikakav odnos podčinjenosti između exercitora i kapetana. Umjesto pravnostatusne subordinacije stupa akt postavljenja kapetana - praepositio. Putem praepositio davao je exercitor prešutno obećanje trećima da će obveze iz ugovora koje zaključi kapetan unutar granica praepositio, ispuniti kao svoje vlastite. Za ovo očitovanje volje pretor je vezao odgovornost exercitora. Smatrajući da povjerenje trećih zahtijeva zaštitu u obliku dodatne odgovornosti principala, pretor je dopustio kapetanovom suugovaratelju, pored tužbi protiv kapetana, tužbu na puni iznos potraživanja protiv exercitora. Iz ovoga slijedi da se kapetan, kao posrednik koji je sklopio ugovor, također osobno obvezivao ; mogao je osobno tužiti i biti tužen iz odnosnog ugovora. Exercitor je mogao biti tužen s actio exercitoria, ali on sam nije mogao tužiti trećega. Na sporno pitanje zahtijeva li actio exercitoria djelovanje u ime principala, autorica odgovara da po rimskom klasičnom pravu kapetan nije morao izričito djelovati u ime exercitora.

Actio exercitoria; rimsko pravo

nije evidentirano