hrvatski

Ilirsko (orto)grafijsko sveslavenstvo i ortoepsko svehrvatstvo

O oblikovanju se suvremenoga hrvatskoga standardnog jezika u doba ilirskoga pokreta razmišlja nezaobilazno u kategorijama revolucionarnosti i nacionalnosti. Nesumnjivo, te su dvije značajke bile na djelu i ostavile traga na smjerove djelovanja ilirskoga pokreta i na odluke iliraca, ne samo političke, već nerijetko i znanstvene. Tako je i s onodobnom lingvistikom, tj. začecima nacionalne znanstvene filologije, poglavito jezikoslovlja, a što je vidljivo i u odabirima učinjenima na ishodištima jezične norme. Kao glavno obilježje standardizacijskih početaka suvremenoga hrvatskoga jezika obično se navode razrješenja dvaju nejezičnih pitanja: grafije i izbora narječne osnovice na kojoj će se graditi standardni jezik. Pozornost se u radu usmjerava na tri područja norme: grafiju, te s njom usko povezane: ortografiju i ortoepiju. Razmatraju se ilirska grafijska, ortografska i ortoepska rješenja te se smještaju u kontekst daljnjega (cjelokupnog) razvoja hrvatskoga standarda.

ortografija; ortoepija; ilirizam

nije evidentirano