hrvatski

Hemoragijska vrućica s bubrežnim sindromom u Bosni i Hercegovini – povijsni pregled do 1990. godine

Prvi podaci o bolesti, klinički sličnoj hemoragijskoj vrućici s bubrežnim sindromom (HVBS), u Bosni i Hercegovini (BiH) datiraju iz 1952. godine. Petnaest godina kasnije, u domaćoj literaturi je opisana epidemija na području Bosanske krajine, kao prethodnica velike epidemije u sarajevskoj regiji, koja je označena do tada najvećom epidemijom HVBS-a u istočnoj Europi. Nakon toga, bolest se pojavljivala uglavnom sporadično ili u vidu manjih epidemija: 1970, 1975. i 1986. godine. Nova epidemija je registrirana 1989. godine, s najvećim brojem bolesnika ponovo u sarajevskoj regiji. Prema različitim izvorima podataka, u BiH su, do 1990. godine, registrirane 452 osobe oboljele od HVBS-a, a 26 je umrlo. Osim njih, registrirano je i 11 oboljelih vojnika ili osoba u vojnoj službi na području BiH. Sudeći prema rezultatima rijetkih ciljanih istraživanja, može se opravdano pretpostaviti da je HVBS znatno češći nego što se dijagnosticira i prijavljuje. To je vjerojatno rezultat neprepoznavanja bolesti, obzirom na različitost kliničkih manifestacija i znatno veću učestalost lakih i atipičnih od tipičnog oblika. Tome u prilog govore i dokazane inaparentne infekcije u oko 5% ispitanih zdravih osoba, nastanjenih u blizini žarišta. Manifestne i inaparentne infekcije najčešće su registrirane u skupinama radno aktivnog pučanstva. Infekcije su se pojavljivale uglavnom u seoskim područjima, a najčešće su obolijevali šumski radnici i zemljoradnici. Intenzitet epidemijskog procesa direktno korelira s intenzitetom epizootijskog procesa kao i sa stupnjem eksponiranosti humane populacije. Glavni rezervoar hantavirusa u žarištima u BiH, do 1990. godine, bio je Appodemus flavicollis, a vodeći put prenošenja je aerogeni, u uvjetima svježe kontaminacije okoliša ekskretima i sekretima šumskih glodavaca.

hemoragijska vrućica s bubrežnim sindromom; hantavirusi; Bosna i Hercegovina; epidemiologija

nije evidentirano