hrvatski

Upotreba dominantnih biljega u analizi bioraznolikosti

Proučavanje i analiza biljne genetske raznolikosti nužna je u svrhu učinkovite upotrebe raspoložive bioraznolikosti u kreiranju novih kultivara. Obzirom na ubrzani napredak tehnika molekularne genetike, analiza genetske raznolikosti na temelju biljega na razini DNA postala je brza i učinkovita. Za razliku od morfoloških svojstava, biljezi na razini DNA nisu pod utjecajem okoline i pokazuju vrlo visoku razinu polimorfnosti. Biljezi RAPD i AFLP zbog svoje su tehničke jednostavnosti, niskih troškova i visoke polimorfnosti među najkorištenijim sustavima biljega. No, navedeni se biljezi dominantno nasljeđuju što obradu podataka čini složenijom. Stoga je potrebno prilagoditi klasične metode za analizu genetske raznolikosti koje podrazumijevaju upotrebu kodominatnih biljega, dominantnom tipu podataka. Temeljem ovih postavki Cilj istraživanja ovoga rada je: 1. dati pregled statističkih metoda za analizu podataka na temelju dominantnih molekularnih biljega u istraživanjima bioraznolikosti ; 2. utvrditi prednosti i nedostatke postojećih metoda i usporediti ih s metodama za analizu podataka na temelju kodominantnih biljega ; 3. dati pregled dostupnih računalnih programa, te opisati koje metode programi koriste i za koju namjenu. U radu su predstavljene Statističke metode analize genetske raznolikosti i iznesene temeljne teorijske postavke u statističkoj analizi i objašnjena mjerila genetske udaljenosti između jedinki, metode analize unutarpopulacijske raznolikosti, mjerila genetske udaljenosti između populacija, te analiza molekularne varijance, uz kritičku usporedbu pristupa sličnim problemima kod različitih autora. Temeljem četiri Studije slučaja na podacima tipičnima za istraživanja bioraznolikosti na temelju dominantnih biljega prikazana je upotreba različitih metoda analize genetske raznolikosti. U prvoj studiji prikazana je primjena multivarijatnih statističkih metoda u analizi genetske raznolikosti primki koje pripadaju različitim svojtama roda Ocimum. Druga studija obuhvaća analizu genetske raznolikosti populacija na primjeru vrste Cistanche phelypaea (L.) Cout. U trećoj je studiji provedena analiza genetske strukture populacija na primjeru vrste Orobanche gracilis Sm., a u četvrtoj je raspravljena upotreba analize molekularne varijance (AMOVA) na primjeru kultivara masline (Olea europea L.). Prilikom provedbe analiza korišten je veći broj dostupnih računalnih programa: NTSYS-pc (Rohlf, 1997), WINAMOVA (Excoffier, 1992), Arlequin (Schneider et al., 1997), AFLP-Surv (Vekemans et al., 2002), PHYLIP (Felsenstein, 1993), STRUCTURE (Pritchard et al., 2000) i SAS (SAS Institute Inc., ver. 8.2). U radu su prikazane prednosti i nedostatci upotrebe dominantnih biljega u analizi bioraznolikosti, te je istaknuto da se primjerenim statističkim metodama mogu prevladati ograničenja proistekla iz njihove upotrebe. Imajući na umu tehničku jednostavnost, niske troškove i visoku razinu polimorfnosti, dominantni su biljezi najbolji izbor za analizu molekularne raznolikosti, naročito kod dosad nedovoljno genetski istraženih vrsta, te u slučaju primarne klasifikacije velikog broja primki u kolekcijama biljnih genetskih izvora.

genetska struktura; genetska udaljenost; AMOVA

nije evidentirano