hrvatski

Vitamin C i shizofrenija

Pod pretpostavkom da bi razvoj shizofrenije mogao biti povezan s poremećenim metabolizmom nekih esencijalnih prehrambenih tvari uključivši i vitamin C, izvršeno je ispitivanje prehrane u tri populacije koje su se razlikovale s obzirom na učestalost shizofrenije. Rezultati tog epidemiološkog istraživanja pokazali su da postoje razlike u načinu prehrane između navedenih triju populacijskih grupa i to u prvom redu s obzirom na potrošnju ugljikohidrata i vitamina C. Populacija s najvišom stopom shizofrenije trošila je razmjerno najveće količine ugljikohidrata s obzirom na ostale izvore energije i imala najnižu opskrbu vitaminom C. Preko 60% od ispitanih obitelji iz te populacije imalo je nezadovoljavajuću opskrbu vitaminom C (<50 mg/dnevno). Populacija s najnižom stopom shizofrenije imala je i relativno najnižu opskrbu ugljikohidratima, relevantno nižu, ali još uvijek zadovoljavajuću opskrbu tijaminom i najvišu opskrbu vitaminom C. Svega 10% obitelji iz te populacije primalo je manje od 50 mg vitamina C na dan. U nastavku proučavanja izvršena su kliničko-biokemijska ispitivanja u skupini hospitaliziranih shizofrenih bolesnika i odgovarajućoj kontrolnoj skupini. Dobiveni rezultati su pokazali da bolesnici od shizofrenije imaju niži sadržaj vitamina C u krvi i statistički značajno niže izlučivanje vitamina C u urinu nakon peroralne aplikacije test doze od 1 g askorbinske kiseline (p<0, 01). Te razlike nisu bile povezane s razlikama u dobi, spolu, pušenju, duljinom hospitalizacije, kao niti s uzimanjem psihofarmaka. Analize regresije pokazale su da je sniženo izlučivanje vitamina C u urinu bilo u prvom redu povezano sa sniženim sadržajem vitamina C u krvi shizofrenih bolesnika prije aplikacije test doze (r=0, 789). Rezultati su također pokazali da taj sniženi sadržaj vitamina C u krvi nije bilo posljedica snižene resorpcije pa bi prema tome dobiveni rezultati bili u skladu s hipotezom da bolesnici sa shizofrenijom imaju poremećeno iskorištavanje, a prema tome i povećane potrebe za vitaminom C. Dobiveni rezultati ne daju, međutim, odgovor koji mehanizam utječe na razlike u sadržaju C vitamina u krvi shizofrenih bolesnika i kontrolne skupine bolesnika. Ovim radom u kojem je, za razliku od ranijih istraživanja praćen i sadržaj vitamina C u krvi prije i za vrijeme testa opterećenja, moglo se samo pokazati da do poremećaja metabolizma vitamina C ne dolazi na razini resorpcije. Ostaje da se dodatnim ispitivanjima pomoću kontinuiranog davanja fizioloških količina vitamina C utvrdi da li je moguće kod shizofrenih bolesnika postići istu razinu saturacije organizma kao što je to kod normalnih osoba, a zatim ponovnom aplikacijom testa opterećenja potvrditi povišenu potrebu organizma shizofrenih bolesnika za vitaminom C.

shizofrenija; vitamin C

nije evidentirano