hrvatski

Adjuvantna radioterapija seminoma testisa

Zloćudni tumori testisa čine značajnu skupinu novotvorina u muškaraca mlađe životne dobi. Seminomi su najčešći tip novotvorina testisa koji nastaju iz zametnih stanica. Tumor je obično dobro ograničen od okolnog testikularnog tkiva, sa rijetkim žarištima nekroze i krvarenja. Primarno liječenje sastoji se od radikalne ingvinalne orhidektomije, a adjuvanto liječenje ovisi o patohistološkoj slici i stupnju proširenosti osnovne bolesti. Većina bolesnika sa seminomom javi se liječniku sa kliničkim stadijem I bolesti (70 – 80% bolesnika). Bolesnik nakon orhidektomije, a sa kliničkim stadijem I može biti liječen zračenjem, kemoterapijom, ili samo redovitim kontrolnim pregledima. Iako se adjuvantno zračenje retroperitonealnih i zdjeličnih limfnih čvorova provodi relativno niskim dozama zračenja, ono je povezano sa nastankom stanovitih nuspojava, kao što su osujećena spermatogeneza i dispeptičke tegobe te vrlo rijetko mogućnost indukcije druge zoćudne novotvorine. U stadiju II bolesti uobičajeno se provodi radioterapija područja paraaortalnih limfnih čvorova u bolesnika sa non bulky bolešću (limfni čvorovi manji od 5 cm), dok je kemoterapija terapija izbora kod uznapredovale bolesti. U stadiju III bolesti kemoterapija je metoda izbora liječenja. Ukupno preživljenje kod stadija I bolesti nakon zračenja paraaortalnih limfnih čvorova iznosi 92-99%. Zračenje se provodi niskim dozama od 25 – 30 Gy, najčešće nasuprotnim prednjim i stražnjim fotonskim snopom linearnog akceleratora energije od 6 – 18 MV, prema izodoznom planu koji je načinjen na osnovi CT snimke abdomena i zdjelice. Ukoliko nema čimbenika rizika za zdjeličnu i/ili ingvinalnu propagaciju, odnosno relaps bolesti, gornja granica zračenja je 11.-ti torakalni kralježak, a donja sredina zdjelice. U tom ciljnom volumenu uključeni su paraaortalni i zajednički ilijakalni limfni čvorovi.

seminom testisa; adjuvantna radioterapija

nije evidentirano