hrvatski

Istraživanje temporomandibularnih poremećaja primjenom dijagnostičkih kriterija DKI/TMP protokola

Dijagnostički kriteriji za istraživanje temporomandibularnih poremećaja (DKI/TMP) originalno su razvijeni u Sjedinjenim Američkim Državama, prevedeni su i koristili su se za klasificiranje pacijenata s TMP prema fizikalnoj dijagnozi (os I.) i prema psihološkom statusu i psihosocijalnoj disfunkciji (os II.) u hrvatskih pacijenata s TMP. Nalazi osi I. i II. DKI/TMP protokola bili su uspoređivani s onima iz švedske, američke i azijske skupine pacijenata s TMP. U istraživanju su sudjelovala 154 pacijenta s TMP (117 žena i 37 muškaraca), upućena na Zavod za stomatološku protetiku i Zavod za oralnu kirurgiju Stomatološkog fakulteta u Zagrebu, Hrvatska. Prosječna dob za hrvatsku populaciju bila je 39 ± ; ; 14.5 godina. Omjer žene : muškarci bio je 3.2 : 1. Raspodjela frekvencija i deskriptivna statistika dobivena je uporabom statističkog SPSS paketa za Windowse (SPSS, Chicago, IL). Kako bi se ispitale razlike između spolova korišteni su hi-kvadrat statistički testovi (P < 0.05). Razlike u prosječnim vrijednostima za rezultate depresije i nespecifičnih fizikalnih simptoma između 7 dijagnostičkih skupina uspoređivale su se jednosmjernom analizom varijance i Scheffé-ovim post hoc testovima na razini značajnosti od 0.05. Odnos između depresije, nespecifičnih fizikalnih simptoma i stupnjevane kronične boli bio je analiziran s Pearsonovom korelacijom na razini značajnosti od 0.01. Poremećaj skupine I. (mišićni) bio je nađen u 64.9% pacijenata ; poremećaj skupine II. (pomak diska) bio je nađen u 31.8% pacijenata u desnim i 27.3% u lijevim čeljusnim zglobovima, poremećaj skupine III. (artralgija, artritis, artroza) bio je nađen u 21.4% pacijenata u desnim i 26% u lijevim čeljusnim zglobovima, pojedinačno. Procjena psihološkog statusa prema osi II. pokazala je da 19.5% pacijenata pokazuje izražene rezultate depresije i 27.3% visoke rezultate nespecifičnih fizikalnih simptoma (somatizacija). Psihosocijalna disfunkcija bila je opažena u 21.4% pacijenata na temelju rezultata stupnjevane kronične boli. Razlike u prosječnim vrijednostima za rezultate depresije i nespecifičnih fizikalnih simptoma bile su značajne između i unutar dijagnostičkih skupina. Povezanost između razina depresije, nespecifičnih fizikalnih simptoma i stupnjevane kronične boli bila je značajna, snažna i pozitivna. Nalazi osi I. i II. hrvatskih pacijenata s TMP općenito su bili slični onima u švedskim, američkim i azijskim populacijama. U sve četiri populacije, žene u reproduktivnoj dobi su predstavljale većinu pacijenata. Mišićni poremećaji su bili najčešći tip TMP. Značajan dio pacijenata s TMP bio je depresivan i pokazivao je visoku somatizaciju. Ovi rezultati ukazuju da je DKI/TMP protokol valjan u klasificiranju pacijenata s TMP, te omogućuje međukulturalnu usporedbu i usporedbu različitih kliničkih nalaza.

Temporomandibularni poremećaji ; DKI/TMP

nije evidentirano