hrvatski

Definiranje karikature kao likovne vrste

Razlike u tumačenju pojma karikature u hrvatskim i inozemnim enciklopedijama, leksikonima i rječnicima ukazuju na potrebu za što preciznijim definiranjem pojma karikature (caricature) u užem i širem smislu. Razmatrane su razlike u načinima prikazivanja karikature lica i karikature čitave figure. Kod karikature lica karikaturist je usredotočen na psihološku studiju karaktera koja za polazište uzima prenaglašavanje ili djelomično transformiranje portretnih crta lica. Karikatura čitave figure implicira poznavanje osobe koja je karikirana, a osim lica, karikaturist prikazuje prenaglašene karakteristične tjelesne osobine, disproporcionira dijelove tijela, na smiješan način ističe karakterističan pokret ili način hoda. Karikatura figure ne zadržava se na detaljnoj psihološkoj studiji lica, nego izdvaja i na duhovit način komentira čitavu osobu na kojoj se na plastičan način odražavaju i njezine životne navike. Predložena je podjela situacijske karikature na društveno angažiranu i karikaturu svakodnevice. Području društveno angažirane karikature pripada politička karikatura, karikatura ekonomskog ili socijalnog stanja društva ili pojedinaca, karikatura određene društvene klase ili zanimanja, karikatura događaja vezanih uz kulturu ili, u novije vrijeme, ekološka karikatura. Karikaturi svakodnevice prvenstveno je cilj zabaviti što širu publiku, a tematski je često vezana uz obitelj i pojedina zanimanja. Promatrani prvenstveno kao likovne vrste, caricature and cartoon razmatrani su u kontekstu srodnih likovnih oblika kao što je to groteska, drolerija, satira, capriccio kao i često korištenih načina prikazivanja figura poput alegorije, parodije i ironije. Analizirane su i razlike između karikaturista amatera te likovno školovanih profesionalaca kao i profesionalnih samoukih karikaturista.

portretna karikatura, situacijska karikatura, groteska, drolerija, satira, capriccio,

nije evidentirano