hrvatski

Petofaktorski model ličnosti, stres, suočavanje i tjelesni simptomi u ranoj adolescenciji

Na uzorku od 727 ispitanika dobi od 11 do 16 godina korištenjem path i regresijskih analiza ispitano je kako stilovi suočavanja sa stresom (problemu usmjereno suočavanje, emocijama usmjereno suočavanje i suočavanje izbjegavanjem) i različiti izvori stresa (stres vezan uz roditelje, nastavnike, drugu djecu i postignuće) posreduju i moderiraju efekte dimenzija petofaktorskog modela ličnosti (ekstraverzija, neuroticizam, savjesnost, ugodnost i otvorenost) na čestinu doživljenih tjelesnih simptoma. Dobiveni rezultati pokazuju da stres vezan uz nastavnike posreduje efekte neuroticizma i savjesnosti, a stres vezan uz vršnjake efekte neuroticizma i ekstraverzije na čestinu tjelesnih simptoma. Također, emocijama usmjereno suočavanje posreduje efekte ekstraverzije, a suočavanje izbjegavanjem efekte savjesnosti i neuroticizma na tjelesne simptome. Od različitih izvora stresa, samo stres vezan uz nastavnike značajno moderira efekt neuroticizma na tjelesne simptome. Naime, kod ispitanika visokog neuroticizma čestina tjelesnih simptoma više raste u funkciji intenzivnijeg stresa vezanog uz nastavnike nego kod emocionalno stabilnih ispitanika. Od stilova suočavanja, samo problemu usmjereno suočavanje moderira efekt neuroticizma na tjelesne simptome. Kod osoba visokog neuroticizma čestina tjelesnih simptoma se povećava, a kod emocionalno stabilnih osoba smanjuje u funkciji višeg problemu usmjerenog suočavanja. Dobiveni su odnosi komentirani u kontekstu različitih mehanizama putem kojih osobine ličnosti, stilovi suočavanja i izvori stresa izravno i neizravno mogu djelovati na ishodne varijable.

petofaktorski model ličnosti; stres; suočavanje; tjelesni simptomi; adolescencija

nije evidentirano