hrvatski

Raskid ugovora prema Konvenciji Ujedinjenih naroda o ugovorima o međunarodnoj prodaji robe (Bečka konvencija)

Dužnost ispunjenja ugovornih obveza je jedno od općeprihvaćenih načela u međunarodnoj trgovini. Stranke su dužne ispuniti ugovorne obveze čak i kada njihovo ispunjenje postane izrazito otežano. Kad jedna od stranaka ne ispuni svoju obvezu ili je ispuni ali s određenim nedostacima, nastaje povreda ugovora. Između konvencijskih sredstava za slučaj povrede ugovora, najteže pravne posljedice izaziva raskid ugovora. U okviru ovog rada analizira se jedan dio pitanja vezanih uz konvencijska sredstva raskida ugovora. U tom smislu, valja utvrditi njegovo pravo značenje, jer je riječ o Konvencijskiom terminu koji se prema svojoj pravnoj prirodi razlikuje od istoimenih instituta iz nacionalnih zakona koji uređuju ovu materiju. Pitanje terminologije je usko povezan s problemom izbora metoda tumačenja konvencijskih odredaba. Prilikom tumačenja nije uputno konvencijskim pravnim sredstvima pridavati pravnu metodu sličnih instituta iz nacionalnih zakona. Jedinstvenim tumačenjem konvencijskih odredbi taj se problem može riješiti. Primarno pravo stranaka je zahtijevati ispunjenje pa je potrebno utvrditi pretpostavke za ostvarenje prava na raskid, način njegovog ostvarenja, ograničenja prava, uključujući i rokove u kojima se pravo može ostvariti pravne posljedice koje nastaju raskidom.

Međunarodne konvencije; Ugovor o prodaji; Bečka konvencija

nije evidentirano