hrvatski

Pregled uporabe intraaortalne balon pumpe na Kardiokirurškom odjelu Rijeka

CILJ: Između pojedinih kardiokirurških centara postoji velika razlika u učestalosti (5, 9% do 16, 4%) uporabe intraaortalne balon pumpe (IABP). Navedeni podaci odnose se na prijeoperacijsko i perioperacijsko postavljanje IABP. Ukoliko su indikacije za implantaciju IABP sužene i ona se postavlja samo perioperacijski učestalost njene primjene je znatno niža (1, 2% do 4, 5%). Cilj rada je prikazati učestalost uporabe IABP u našoj ustanovi. BOLESNICI I METODE: Retrospektivno smo obradili 1200 bolesnika operiranih u razdoblju od 1998. g. do 2004. g., a u kojih je učinjena izolirana operacija revaskularizacije miokarda. Analizirali smo učestalost uporabe IABP, trajanje uporabe, indikaciju za implantaciju, tehniku implantacije, vrijeme uporabe IABP, komplikacije uporabe IABP, ishod liječenja bolesnika, ejekcijsku frakciju lijeve klijetke (EFLK). Svi bolesnici operirani su uz primjenu vantjelesne cirkulacije, a kao tehnika protekcije miokarda korištena je tehnika intermitentnog zatvaranja aorte uz induciranu fibrilaciju i umjerenu hipotermiju. REZULTATI: IABP je implantirana u 23 bolesnika (1, 91%). Bolesnici su bili prosječne dobi 52 ± ; 11 g, težine 80 ± ; 8 kg, visine 168 ± ; 10 cm. Sedamnaest (74%) bolesnika bilo je muškog spola. Ejekcijska frakcija je prosječno bila 34± ; 5, 3%. Prosječno vrijeme vantjelesne cirkulacije bilo je 112± ; 21.4 minuta, a ishemije 24± ; 6, 8 min. U svih bolesnika korištena je lijeva unutarnja torakalna arterija, a proječan broj učinjenih premosnica je bio 2, 4. U 16 (70%) bolesnika IABP je kirurški implantirana intraperativno. U 11 (69%) bolesnika te skupine IABP je implantirana po zaustavljanju vantjelesne cirkulacije zbog razvoja niskog minutnog volumena srca, a u 5 (31%) zbog nemogućnosti skidanja bolesnika sa vantjelesne cirkulacije. U 7 (30%) bolesnika IABP je iplantirana perkutano poslijeoperacijski u jedinici intezivnog liječenja 5 do 8 sati po operaciji. U 3 (42%) bolesnika navedene skupine IABP je implantirana zbog razvoja niskog minutnog volumena srca, a u 4 (58%) bolesnika tijekom reanimacije zbog kardijalnog aresta. U nijednog bolesnika IABP nije implantirana prijeoperacijski. U svih bolesnika IABP je iplantirana putem lijeve ili desne femoralne arterije. U svih bolesnika kod kojih je IABP implantirana perkutano koristili smo ultrazvuk zbog sigurne indentifikacije femoralne arterije. Prosječno vrijeme korištenja IABP bilo je 36 ± ; 12 sati. U 2 (0, 9%) bolesnika razvila se kritična ishemija ekstremiteta. Po vađenju IABP u 1 (0, 45%) bolesnika učinjena je femoralna amputacija. U 1 (0, 45%) bolesnika razvila se lokalna infekcija na mjestu inzercije IABP. Uzrok smrti 1 (0, 45%) bolesnika bila je multiorganska disfunkija. ZAKLJUČAK: Iz navedenog je uočljivo da smo IABP postavljali u strogo uskim indikacijama (izrazita hemodinamska nestabilnost uz razvoj niskog minutnog volumena srca, srčani zastoj). Postotak uporabe IABP uz tako stroge indikacije odgovara navodima u literaturi (1, 9% prema 1, 2% do 4, 5%). Obzirom da prema navodima u literaturi nema strogo navedenog algoritma za uporabu IABP, te da je naša smrtnost kod izoliranih operacija revaskularizacije miokarda niska (1, 8%), smatramo da su naše uske indikacije za primjenu IABP opravdane.

intraaortalna balon pumpa; kardiokirurgija

nije evidentirano