hrvatski

Slobodan promet roba u pravu EZ

Trgovinski odnosi RH i EU uređeni su Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju ( SSP) kojeg su do 2004 ratificirale sve države članice EU a u međuvremenu se primjenjivao Privremeni sporazum o trgovinskim i s njima povezanim pitanjima između EZ i RH koji je stupio na snagu 1.3.2002.godine. Položaj hrvatskih proizvoda u uvozu određen je statusom države nečlanice i općim pravilima prema kojima roba iz trećih zemalja koja dolazi u EU smatrat će se da je u slobodnom prometu u državi članici ako su ispunjene sve uvozne formalnosti i naplaćene sve carine i pristojbe… . ( Čl. 24 ex.10(1) UEZ). Daljnja liberalizacija trgovine robom provedena je ugovornim odnosima EU – SRH u SSP-u kojim se uzajamno ukidaju zabrane količinskih ograničenja i carine kao i mjere s istim učinkom na uvoz robe porijeklom iz Hrvatske u EU i porijeklom iz EU u Hrvatsku. ( Čl. 17 i Čl. 18 SSP). To se odnosi na industrijske proizvode a za poljoprivredne i riblje proizvode ukidanje ograničenja prometa načelno vrijedi ali se posebno uređuje u Čl. 24 do 31 SSP i naknadno ugovorenim protokolima ( Protokol 7).Hrvatska je također preuzela obvezu na temelju uzajamnosti o ukidanju porezne diskriminacije u odnosu na robe iz EU. ( Čl. 34 SSP) i carinske pristojbe porezne naravi ( Čl. 35 SSP). Istodobno Hrvatska zadržava pravo da međunarodnu trgovinu sa zemljama nečlanicama EU razvija putem postojećih zona slobodne trgovine, dogovora vezanih za pogranični promet i carinskih unija. ( čl. 36 SSP). Temeljni okvir uspostave slobodnog prometa robe i u našim odnosima s EU ostaje: - zabrana carina - zabrana količinskih ograničenja, - zabrana mjera s jednakim učinkom carina i količinskih ograničenja i - zabrana porezne diskriminacije. Nastavno se tek otvara široko područje necarinskih i drugih zapreka prometu robe kao što su tehnički standardi, zaštita potrošača, intelektualnog vlasništva, kontrole i procedure uvoza, administrativni troškovi uvoza, pravila označavanja i dr. Teškoće u određivanju i prepoznavanju tih mjera asu utoliko veće što se radi o legitimnim i dozvoljenim postupcima državnih organa – načelno- ali se njihov ograničavajući učinak i nedopustiva praksa može utvrditi tek u konkretnim slučajevima.U tome kao putokaz mora služiti i praksa i judikatura EU ali i dobro poznavanje i razumijevanje tih instrumenata trgovinske politike EU.

slobodan promet roba, pravo EZ, zajedničko tržište, slobodne zone trgovine, carinske unije, ekonomska unija, carinske i necarinske zapreke, količinska ograničenja, carinske pristojbe fiskalne prirode, tehnički standardi i zapreke, izuzeća od zabrana

Nedostaje podatak o stranicama.