hrvatski

Antropologija u govorima Euzebija Emeškog i obiteljski asketizam sirijske Crkve

Asketizam, mistika, duhovno iskustvo aktualne su teme antropološkog, religioznog i teološkog govora danas. Ovaj prilog želi svratiti pozornost na same početke ovih fenomena u kršćanstvu, naročito kod kršćana Sirije u IV° stoljeću, na temelju homilija Euzebija Emeškog koje su predmet ovog rada. Donosi se povijesni kontekst nastanka homilija, zatim se ukazuje na neke osnovne antropološke, teološke i kristološke načajke homiletskog govora o djevičanstvu i mučeništvu. To su Euzebijevo poimanje naravi, osnove nasljedovanja Krista, zatim odnos između djevičanstva i ženidbe, kao i povezivanje djevičanstva s krštenjem i s mučeništvom. Svi ti antropološki elementi žele poslužiti otkrivanju asketskih i duhovnih značajki sirijskog kršćanstva prvih stoljeća. U Euzebijevim homilijama riječ je o obiteljskom asketizmu drevne Crkve Sirije, a što baca svjetlo na same korijene nastanka i razvitka kršćanske duhovnosti.

teološka antropologija, ljudska narav, kristologija, asketizam, djevičanstvo, ženidba, mučeništvo

nije evidentirano