hrvatski

Proprioceptivni trening u vrhunskom sportu

Proprioceptivni trening, koji u osnovi sadrži trenažne operatore uspostavljanja i održavanja ravnoteže, svoje korijene ima u rehabilitaciji. U posljednje vrijeme sve se više približio vrhunskom sportu, i s ciljem prevencije ozljeda postao važan segment preventivnog kondicijskog treninga. Velik broj znanstvenih istraživanja dokazuje učinkovitost proprioceptivnog treninga u prevenciji ozljeda skočnog i koljenog zgloba, rehabilitaciji, a jedan dio i u unapređenju određenog broja motoričkih svojstava (ravnoteže, snage prednjeg i stražnjeg dijela natkoljenice)(Sheth i sur., 1997 ; Vad i sur., 2002 ; Heitkamp i sur., 2001 ; Blackburn i sur., 2002). Propriocepcija se može shvatiti kao složeno djelovanje živčano-mišićnog sustava u smislu prijenosa informacija iz perifernih receptora aferentnim i eferentnim putevima živčanog sustava koje omogućuje tijelu da zadrži stabilnost i orijentaciju tijekom statičkih i dinamičkih aktivnosti (Laskowski i sur., 1997.). Poprioceptivni trening (senzorno-motorički trening, neuromuskularni stabilizacijski trening) stavlja sportaša u veliki broj trenažnih situacija, koje izazivaju reakciju živčano-mišićnih struktura na neuobičajene ili opasne uvjete okoline u kojima se sportaš našao (koje bi mogle uzrokovati ozljeđivanje). Sekundarni efekti proprioceptivnog treninga usmjereni su na jačanje mišićnog i ligamentarno – tetivnog sustava i povećanje amplitude pokreta u zglobovima (Jukić i sur., 2003). Trenažni program usmjeren na razvoj propriocepcije treba integrirati sve podsustave propriocepcije – sve tri razine motoričke kontrole (prema Lephart i sur., 1998): više moždane centre (uključivanje aktivnosti inicirane na svjesnoj razini), razinu moždanog debla (vježbe ravnoteže s postupnom progresijom), i na spinalnu razinu motoričke kontrole (aktivnosti u kojima dolazi do naglih promjena u položaju zgloba tako da se potiče podsvjesna, refleksna stabilizacija zgloba). Sve šira primjena proprioceptivnih sadržaja u praksi nameće potrebu za povećanim brojem istraživanja u budućnosti o utjecaju takvog tipa treninga na smanjenje broja i težine ozljeda sportaša kao i na promjene u njihovim motoričkim sposobnostima.

propriocepcija ; trenažni efekti ; sport

nije evidentirano